Kako vrijeme odmiče, tako su i troškovi života u Zagrebu sve veći. Cijena kvadrata, ali i najma stanova ne prestaje rasti, i to tempom koji je u jednom trenu bio kudikamo veći od trenda rasta naših mjesečnih primanja. Mnogi su stoga primorani dati i preko 30% svojih primanja na rentu, no postoji pravo koje možda možete iskoristiti kako bi se taj iznos – smanjio.
Riječ je o pravu na naknadu za troškove stanovanja, koje se veže uz zajamčenu minimalnu naknadu. No, to pravo ne pripada svima automatski, niti u istom iznosu. Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisnicima zajamčene minimalne naknade. Ipak, ima izuzetaka. Evo i popisa onih koji ne mogu dobiti naknadu.
To pravo ne pripada: beskućnicima koji su smješteni u prenoćištu ili prihvatilištu, osobama kojima je odobrena usluga smještaja u organiziranom stanovanju, žrtvama nasilja u obitelji kojima je priznata usluga smještaja u kriznim situacijama, žrtvama trgovanja ljudima koje su smještene u krizni smještaj.
Najmanje 30 posto iznosa zajamčene minimalne naknade
Za sve ostale korisnike zajamčene minimalne naknade, lokalne vlasti imaju zakonsku obvezu priznati pravo na ovu vrstu pomoći. Troškovi stanovanja inače obuhvaćaju sve od najamnina, komunalne naknade, troškovi grijanja, vodne usluge, pa sve do troškova nastalih zbog radova na povećanju energetske učinkovitosti zgrade.
Jasno, sve provode jedinice lokalne samouprave. One, a u njih spada i Grad Zagreb, dužne su korisnicima zajamčene minimalne naknade priznati pravo na troškove stanovanja u visini od najmanje 30 posto iznosa zajamčene minimalne naknade koja je priznana samcu ili kućanstvu.
Ako su stvarni troškovi stanovanja manji od tog iznosa, tada se naknada priznaje u visini stvarnih, stvarno nastalih troškova – bez automatskog povećanja do praga od 30 posto. Zanimljivo je da lokalna samouprava ili Grad Zagreb ne moraju novac nužno isplatiti korisniku na račun. Može se koristiti izravno prema najmodavcu ili pak plaćanjem računa komunalnim poduzećima.
