Međunarodni dan medicinskih sestara i tehničara prilika je da se sa zahvalnošću i poštovanjem prisjetimo koliko važnu i nezamjenjivu ulogu medicinske sestre i tehničari imaju u zdravstvenom sustavu, ali i u društvu u cjelini. U vremenu kada su ljudi sve češće opterećeni vlastitim brigama, kada svijet ponekad djeluje hladno i ubrzano, upravo su medicinske sestre te koje podsjećaju na vrijednosti koje nas povezuju – brigu za drugoga, strpljenje, humanost. Njihov poziv nije samo posao – to je način života. Onaj tko odabere ovu profesiju zna da od tog trenutka više ne živi samo za sebe, nego i za druge. Razgovarali smo s dvije medicinske sestre iz Službe za školsku i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije Majom Stanković i Romanom Knežević o njihovom pozivu, izazovima i zašto se odlučile biti medicinske sestre.
Kao dijete nije bila potpuno sigurna čime bi se željela baviti u budućnosti, što je često slučaj u toj dobi. Ipak, oduvijek ju je zanimala biologija i ljudsko tijelo – kako ono funkcionira i kako se može pomoći nekome tko je bolestan ili ozlijeđen, kaže medicinska sestra Maja Stanković iz Službe za školsku i sveučilišnu medicinu . Upravo su je ta znatiželja i interes za čovjeka kao cjelinu potaknuli da se odluči za školovanje u smjeru medicinske sestre/tehničara. Danas smatra da je donijela ispravnu odluku jer to zanimanje objedinjuje znanje, brigu za druge i osjećaj svrhe.
„Jedan od najposebnijih trenutaka za mene bio je dan kada sam diplomirala. Započela sam studij kasnije nego što je uobičajeno, uz stalni posao i obiteljske obaveze, s malom djecom i puno izazova. Bilo je dana kad sam mislila da neću uspjeti, ali uz podršku obitelji i vlastitu upornost, uspjela sam. Taj osjećaj ponosa i osobnog postignuća ostat će mi zauvijek u sjećanju, jer mi je pokazao koliko možemo kad vjerujemo u sebe i ustrajemo, unatoč svim okolnostima“, kaže Maja.
Rad u školskoj medicini je vrlo specifičan
Kao i mnogi tinejdžeri u toj dobi, nije bila sigurna čime bi se željela baviti u životu i osjećala je određenu zbunjenost. Ipak, jedno je znala pomaganje drugima ispunjavalo ju je i činilo da se osjeća dobro, priča medicinska sestra Romana Knežević, iz Službe za školsku i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije. U tim je trenucima postala svjesna da joj je empatija jedna od jačih osobina. Upravo taj osjećaj ispunjenosti prilikom pomaganja drugima bio je presudan u odluci da postane medicinska sestra.
„Bilo je to u vrijeme dok sam radila na odjelu školske medicine u vrijeme sistematskih pregleda i cijepljenja učenika 8. razreda. Prije nekoliko godina došla je djevojka koja se jako bojala cijepljenja. Odlučila sam prvo razgovarati sa tom djevojkom i opustiti je, ma koliko god to trajalo i tek je tada cijepiti. Sve je na kraju prošlo dobro, no najsretnija sam bila kada je djevojka došla na docjepljivanje, sjela, pogledala me i rekla da se cijeli život bojala igle i cijepljenja, ali više ne, a za to sam zaslužna ja“, kaže Romana.
Rad u školskoj medicini nosi sa sobom specifične izazove jer se nalazi na spoju dvaju sustava zdravstva i školstva, kaže Maja. To od nje često zahtijeva usklađivanje različitih pravila, razmišljanja i očekivanja. Nerijetko se nađe u situacijama u kojima mora dodatno pojasniti svoju ulogu i pronaći zajednički jezik među svim uključenima. Iako takve okolnosti mogu biti zahtjevne, tijekom vremena naučila je kako graditi odnos povjerenja i strpljivo povezivati te dvije strukture, s ciljem stvaranja sigurne i zdrave okoline za djecu.
Ljudi su sve češće ljuti, nestrpljivi pa i agresivni
Kao medicinska sestra u školskom sustavu, često se suočava i s emocionalno zahtjevnim situacijama, jer se brine za djecu – najosjetljivije članove društva. U stresnim trenucima prvo nastoji ostati smirena i usmjeriti pažnju na dijete ili situaciju, svjesna da time pomaže i drugima da se smire. Kada osjeti emocionalni pritisak, priča Maja, uzima trenutak za sebe bilo kroz razgovor s kolegama, bilo kroz kratku tišinu. U takvim trenucima posebno joj je važna podrška obitelji; suprug i djeca njezin su oslonac koji joj pomaže ponovno uspostaviti unutarnju ravnotežu. Kada uspije uskladiti sve te aspekte, osjeća se spremnom i osnaženom za nove izazove.
Suvremeno doba donosi brojne izazove, a ljudi su sve češće ljuti, nestrpljivi, pa i agresivni. U takvim situacijama smatra da je ključno pokazati razumijevanje, pokušati ih razuvjeriti da nije sve tako crno i usmjeriti ih prema onome što je najbolje za njihovo zdravlje, kaže Romana. Za to je potrebno mnogo strpljenja, empatije i spremnosti da se ukaže na pozitivne strane života.
Takve je situacije emocionalno pogađaju, ali nastoji u svemu pronaći ono dobro, zadržati pozitivan pogled i prihvatiti okolnosti u kojima se nalazi. Za nju ovaj posao nije samo zanimanje, već istinski poziv kojemu se u potpunosti posvetila. U stresnim okolnostima nastoji ostati smirena, svjesna da joj tada pacijenti najviše trebaju. Osjećaj da može nekome ublažiti bol ili pružiti utjehu upravo je ono što je ispunjava i potvrđuje razlog zbog kojega je odlučila postati medicinska sestra.
Sustav bi mogao pružiti više podrške
„Mislim da bi, u kontekstu rada medicinskih sestara, važno bilo stvoriti još bolje uvjete za profesionalni razvoj i priznanje naše uloge unutar sustava. Ponekad se čini da bi sustav mogao pružiti više podrške kad je riječ o našim zadacima i odgovornostima, kako bismo mogli nesmetano obavljati svoj posao, bez da osjećamo pritisak zbog nedostatka resursa ili preopterećenosti. Također, veća prepoznavanja vrijednosti našeg rada i veća ulaganja u obrazovanje i opremu sigurno bi pridonijela našem većem zadovoljstvu i učinkovitosti. Na taj način bi se omogućilo medicinskim sestrama da se osjećaju cijenjeno i da imaju sve što im je potrebno za obavljanje svog posla na najbolji mogući način“, kaže Maja.
Sestre nažalost nisu ni približno percipirane kao što bi trebale biti, smatra Romana.
„Dosta još ljudi smatra sestre pomoćnicama liječnika što ni približno nije točno. Mi imamo svoje zanimanje za koje smo se školovale i kontinuirano se educiramo kako bismo bili u toku s novim praksama liječenja i ukupne skrbi za pacijente. Mislim i kako smo premalo plaćene za svoj posao, ali mislim da je i to posljedica podcjenjivanja te da svakako treba promijeniti i svijest o sestrinstvu i ulozi medicinskih sestara. Između ostalog, zato i obilježavamo Međunarodni dan medicinskih sestara i tehničara, pa u Samoboru građani mogu i vidjeti što sve radimo“, zaključuje Romana.
