Pomaganje je čin dobrote i nesebičnosti, koji mnogi među nama čine bez razmišljanja. Upravo ta spontanost čini ga najplemenitijim izrazom ljudskosti. Jedna od takvih osoba je i Marijan Ožegović, koji je ovogodišnji dobitnik nagrade Najvolonter.
Marijan je prije petnaest godina ostao bez posla, a upravo je taj trenutak označio početak niza problema koji su ga postupno doveli do ruba. No, uspio se izvući i danas nesebično pomaže drugima. “Cijelu godinu smo radili i zahvaljujemo inicijativi ‘Od srca do srca za beskućnike i potrebite’ i Vesni Ribarić koja me predložila. Bio sam njezina desna ruka, otvarali smo vrata Poglavarstva, Ministarstva branitelja i skupljali ljude sa ceste, počevši od branitelja pa dalje”, kaže Marijan.
Vesna je inicijativu je pokrenula prije šest godina, svakodnevno beskućnicima nosi hranu, odjeću i druge potrepštine. A uz nju je i Marijan, koji je i sam osjetio teret beskućništva, a svojim akcijama Marijan daje debelu četvorku. “Aktivnosti su različite od podjele hrane do volontiranja, dijeljenje hrane, vožnja vlakovima… Bio sam i sam beskućnik i to dvije i pol godine, ali sam se digao i sada pomažem i volontiram. Bio sam i branitelj, u Tigrovima. Motivacija za pomaganje je velika, ali trenuci koje doživite su gadni”, kaže naš sugovornik.
Prenoćište sa samo 150 kreveta
“Tko se izvukao, taj je daleko otplivao, ali ljudi kada dođu u situaciju beskućništva samo tonu. Ili kocka, ili alkohol, ili droga, nebitno. Najgore je kada čovjek padne, pa prenoćišta poput Kosnice, pa udruge koje ne pomažu jer ne kažu čovjeku treba pokucati na ta i ta vrata. Puno ljudi nema osobne iskaznice, a socijala ih samo miče. Najveći je problem što ljudi ne znaju svoje uvjete i nemaju adrese prebivališta”, priča nam Marijan.
Broj beskućnika raste, dok broj dostupnih mjesta u gradskim i nacionalnim prihvatilištima ostaje nedostatan. “Trebalo bi napraviti centre, prenoćišta, kupanje, hrane… I da na svakog četvrtog čovjeka bude jedan socijalni radnik koji ga nadzire od 0 do 24. Jer čim on nema nad glavom anđela čuvara on se gubi”.
Prema dostupnim podacima u Hrvatskoj ima dvije tisuće beskućnika, a u gradu postoji prihvatilište sa samo 150 kreveta. Marijan ima prijedlog za gradonačelnika Tomislava Tomaševića i Grad Zagreb. “Kosnica prima 150 ljudi, a po zimi do 200 kada je temperatura ispod nule. Na Črnomercu ima veliki objekt koji je u rasulu, to se može urediti, napraviti kupaone, a investicija nikakva”, predlaže Marijan.
