Prvog lipnja obilježava se Svjetski dan roditelja. Ujedinjeni su ga narodi proglasili 2012., a tog se datuma podsjeća na vrijednost i važnost obitelji kao zajednice. Također, obilježavanjem ovog dana roditeljima se daje priznanje za nesebičan, svakodnevni trud oko odgoja i podizanja djece, te naglašava važnost njihove uloge.
Tim povodom razgovarali smo s jednom Zagrepčankom, mladom majkom koja živi “tipičan” život. Uz to što podiže i odgaja dijete, zaposlena je, supruga je te vodi kućanstvo. “Neki bi rekli da je svima tak”, započela je naš razgovor. “Vjerujem da je mnogim ženama jednako kao i meni, ali nekako te riječi umanjuju ono što mi činimo, jer se to od nas očekuje. Vjerujem da nijedna žena koja je u sličnoj situaciji poput moje ne očekuje hvalospjeve, ali priznanje ne bi bilo na odmet, to neko razumijevanje”, pojasnila je.
“Za nekadašnje sam pojmove majka postala kasno, u ranim 30-ima. Jedina stvar zbog koje se slažem da je to možda kasno je fizička sprema. Umor, taj umor koji ja imam i dalje, godinu i pol kasnije, to je neopisiv osjećaj. Mlađe majke taj dio lakše podnose”, priznaje ona.
‘Mentalno se nikad neću oporaviti’
“Ali, tu je vjerojatno mentalna sprema jača, u mojim godinama, zrelije smo i financijski stabilnije, životi su nam nekako bolje uređeni. Ipak, nikad nije lagano postati i biti majka, neovisno o godinama”, dodaje. “Moja je trudnoća bila izazovna, porod je bio jako traumatičan i fizički mi je oporavak trajao mjesecima. Mentalno, bojim se, nikad se neću oporaviti”, otkrila je.
“Prva tri mjeseca sinovog života za mene su bila najteža. Sve pripreme, knjige, savjeti bližnjih, ništa me nije moglo pripremiti na ono što me čekalo. Ljubav prema djetetu je nemjerljiva, jednostavno neopisiva. Ali koliko jedno tako malo, predivno biće može izazvati straha, nesigurnosti, suza i preispitivanja sebe na dnevnoj bazi, neočekivano je”, ne krije.
“Prvo prematanje pelene u bolnici trajalo je valjda 10 minuta. Ja se nisam mogla saginjati od boli u kičmi, a on u drekecu do pol leđa, plače, druge mame u sobi te gledaju, ja si mislim kak me osuđuju, jer nisu prvorodilje ko ja… Bila sam malo i zavidna, jer one su znale sve oko bebica, svoje su novorođenče odmah i dojile i prematale i znale uspavati… Ja sam sina samo gledala, strepila kak ću ja to sve sama kad dođem doma.”
Majka priznala koliko često pere djecu: ‘Očekujem da će me sve mame napasti’
‘Najljepši zvuk na svijetu’
Ova Zagrepčanka ne krije kako se od trudnoće nije pošteno naspavala i vjeruje da će još nekoliko godina čekati na taj “veličanstven trenutak”. “Sad kad se u razgovoru prisjećam naših prvih tjedana i mjeseci, ne čini mi se da je bilo tako strašno, ali bilo je tu svega. Danas je slika potpuno drugačija, svaki je dan nova avantura, nešto se novo nauči, savlada, pokaže… Najljepši zvuk na svijetu mi je dječji smijeh, onaj iskreni, od srca. To me stvarno hrani, kao i ti maleni, topli zagrljaji. Tako se zaboravljaju i one neprospavane noći, višesatna plakanja, šavovi nakon poroda, ma sve”, istaknula je.
“S druge je strane svaki dan novi izazov. Dijete u ovoj fazi tek uči kako se nositi s emocijama, pa su mi nerijetki ispadi u trgovini ili na nekom drugom javnom mjestu… suze i ridanje jer se postavljaju granice i koristi ‘ne’, na koje je mali valjda alergičan, evo ne znam”, rekla je kroz smijeh.
“Sram me je priznati, ali počela sam skrivati neke slikovnice koje mi donosi po 20 puta dnevno da mu čitam, a nakon pola rečenice okreće stranice i tako u krug. Ili se sama sa sobom natječem, mogu li pročitati stranicu prije nego je okrene. Već napamet znam sve priče”, ispričala je.
‘Uči se na greškama’
“Nema tu nekog magičnog recepta, uči se djelovanjem, na vlastitim greškama, uči i on mene koliko i ja njega. Ne smijem zaboraviti spomenuti supruga koji je odličan, stvarno. I dalje se budi noću ako se mali probudi, on ga hendla. Ja radim u smjenama i vikendima, pa mi je stvarno bitna ovakva potpora partnera”, napomenula je.
“Ima i on svojih kikseva, ne leži mu baš priprema hrane za maloga, uredno mu zagori mlijeko ili hrane ima više po podu nego kaj je dijete pojelo, ali i to se zaboravi kad svi troje zajedno plešemo i pjevamo”, priznaje. “Oboje smo iz velikih obitelji i redovito komentiramo da ne razumijemo kako su naši roditelji uspjevali izaći na kraj s čoporom klinaca, kad se mi od ovog jednog mališana tak umorimo. Sigurno su bili iscrpljeni”, zaključuje.
Zagrepčanku na dvorištu zateklo susjedovo pitanje: ‘Bez takta i srama’
