Školska lektira nekada je izazivala stres kod djece, danas izaziva kod roditelja. Razlog vrlo banalan, knjiga koje su za lektiru nema u knjižnicama, odnosno ima jedan ili maksimalno dva primjerka. Problem još jedan, sve škole u većini slučajeva istovremeno daju za lektire iste knjige i onda ih naravno nema u knjižnicama.
„Evo, iskreno, više ne znam je li sam ja luda ili svijet oko mene. Sve je počelo sasvim bezazleno, profesorica hrvatskog jezika zadala je lektiru. Naravno naslov nije baš poznat. Mislim si, super, još jedan naslov s popisa koji nitko nije čuo. Pomislim, ajde, neka dijete ode odmah po knjigu u knjižnicu u kvartu, da to riješi na vrijeme. Da sam znala što nas čeka, ponijela bih popis knjižnica i bocu vode“, priča nam ljutita Zagrepčanka.
Prva postaja bila je gradska knjižnica u kvartu nema niti jednog primjerka, pa odlazak u drugu pa u susjedni kvart. „Dođem u susjedni kvart, puna entuzijazma i kažem imate li tu knjigu? Gospođa digne obrve, pogleda u kompjuter, klikne par puta i kaže onim umornim glasom koji znači “ne nadaj se, previše”: Nemamo trenutno slobodan primjerak. Znate imamo samo jednu knjigu, ali možete rezervirati knjigu. Da, mogu, ali do tada će profesorica već dati novu lektiru, a ja dijete će još uvijek čekati da netko vrati taj jedan jedini primjerak koji kruži cijelim gradom kao mitološki artefakt“, kaže naša sugovornica.
Svugdje samo po jedan primjerak
Nakon ovog iskustva, naša je sugovornica tražila na stranicama Gradskih knjižnica i traži ima li još negdje knjiga. “Dostupan primjerak u knjižnici u Dugavama. Super! Samo da pojasnim ja živim u zapadnom dijelu grada, dakle, to nije malo dalje, to je dosta dalje. Ali dobro, zovem, no ljubazna gospođa mi sa smijehom govori da knjige nema. Pitam sada već ljuta kako nema, na vašem webu stoji da imate primjerak. Na to gospođa odgovara: Ajoj pa nije to baš ažurno, knjiga je vani nemamo je“, priča nam naša čitateljica.
Tajne i legende zagrebačkih štengi: Skriveni misteriji iz prošlih stoljeća na Gornjem gradu
Uzaludni pozivi
Pozivi knjižnicama su se pokazali uzaludni, ili knjige nema ili je netko treba vratiti, ali je eto zadržao duže. Na kraju je naša sugovornica uzela popis knjižnica i od jedne do druge. „Na kraju sam našla jedan jedini primjerak u centru grada, nakon obilaska nekolicine knjižnica.
I sad se ja pitam: Zašto, pobogu, profesori daju za lektiru knjige kojih ima jedan ili dva primjerka u cijelom gradu? Pa to je kao da kažu: Evo vam zadatak, ali samo jedan od vas ga može stvarno napraviti. Ili, ako već znaju da je to naslov koji se svake godine ponavlja, zašto knjižnice ne nabave više primjeraka? Nije to novitet godine, nego knjiga koja se doslovno nalazi na popisu lektira već duže vrijeme. Je li moguće da u 21. stoljeću, kad ljudi naručuju frišku ribu dronom, ja ne mogu doći do obične knjige“, priča ljutita Zagrepčanka.
Dodaje kako bi se profesori i knjižnice bi se trebali dogovoriti, ako se neka knjiga redovito daje za lektiru, neka je ima barem deset primjeraka u svakoj većoj knjižnici. Nije to atomska fizika, nego organizacija.
„Tako sam, eto, provela cijeli dan u lovu na knjigu koja bi trebala biti dostupna svima. Druga opcija je kupovina knjige koja me košta 15 ili 20 eura. I tako bi trebali kupovati barem tri do četiri naslova jer ih nema u knjižnicama, kako gradskim tako ni u školskim, a obvezna su lektira. Izbijanje novaca roditeljima na svakom koraku“, zaključuje naša sugovornica.
