„Konačno su se svi vratili s godišnjih odmora, počela je škola pa ljudi više ne bježe svaki vikend iz grada, a ukazalo se i sunce što je dobitna kombinacija za gužvu na tržnici. Kad se vrate s mora, ni cijene im više ne izgledaju visoko“, započela je priču kumica na placu.
U četvrtak ujutro uputili smo se na tržnicu Kvatrić koja je bila prepuna trgovaca i kupaca, prizor koji se posljednjih godina ne viđa često na zagrebačkim placevima. Red na bankomatu pokazuje da su kupci ovdje došli s ozbiljnim namjerama, a najviše se prodaju rajčice, paprike, grožđe i razne salate.
Živosti na ovoj maloj tržnici doprinosi kompetitivnost među prodavačima koji se nadvikuju i svađaju čije je voće i povrće bolje, tko je od koga otkupio i po kojoj cijeni. Ovaj put nismo došli uspoređivati cijene proizvoda, već istražiti što prodavačima i kupcima nedostaje da bi se tržnicama vratio stari sjaj.
Imaju samo jednu želju
„Jedino čemu se već godinama nadamo i što nam nedostaje je krov. Kad je sunčano, nema nikakvih problema, ali čim padne kiša kisnemo i mi i proizvodi koje prodajemo. Vjetar i snijeg neću niti komentirati, možete zamisliti kako to izgleda“, rekla nam je prodavačica.
Dodaje kako je velika renovacija tržnice bila u planu još za vrijeme bivšeg zagrebačkog gradonačelnika, ali čini se da je sve palo u vodu. Obećan im je bio krov i to, ni manje ni više, obložen solarnim panelima, pričalo se da će tržnicu preurediti tako da će imati kat i da će sama sebe opskrbljivati strujom.
„Nismo tražili sve te ‘perverzije’, jedan najobičniji krov bi bio sasvim dovoljan. Promijenila se vlast i na nas se zaboravilo, a imamo više kupaca i prometa od nekih tržnica u koje su se ulupali silni novci i koje su u fokusu ovih na vlasti“, rekla nam je ogorčena prodavačica.
30 godina ništa nije ulagano
Neki od prodavača smatraju da bi cijene za najam klupi trebale biti značajno manje s obzirom na to da nemaju osnovne uvjete za rad i da im posao pati u slučaju lošeg vremena ili hladnoće. Spominju i tržnice u drugim europskim gradovima čija bi se rješenja mogla primijeniti i kod nas.
„U ovu tržnicu više od 30 godina nije uloženo ni centa. Tko god treba, neka baci pogled kako izgleda tržnica u Ljubljani i njihov dovoz robe. Nisam niti jednom bila tamo da nije bila gužva o kojoj mi možemo samo sanjati“, zaključila je prodavačica.
Dio trgovaca smatra i kako bi na neki način trebalo odvojiti one koji imaju vlastiti uzgoj od preprodavača, no o tome se samo šapuće jer je svima jasno kako većinu tržnice čine upravo oni koji voće i povrće nabavljaju na veliko pa ih prodaju po višim cijenama krajnjim kupcima.
Previsoke cijene
Što kupcima smeta na tržnici? Većina kupaca požalila nam se na visoke cijene i manjak parkirnih mjesta unatoč obližnjoj garaži. Smatraju kako bi svaka tržnica trebala imati veliko parkiralište, neovisno o tome nalazila se u centru grada ili na periferiji.
„Trgovci često daju popust na količinu, ali ja toliko ne mogu tegliti sa sobom. Četiri kile rajčica, malo salate, dvije kile grožđa i što sad? S tim ne mogu niti u tramvaj, a auto najbliže mogu parkirati pet ulica dalje“, rekla nam je Sanela.
Objašnjava kako joj je potpuno logično da ljudi odlaze u nabavku u trgovačke lance gdje mogu koristiti kolica za prijevoz robe, ne moraju plaćati parking i slično. Ono što joj pomaže je da nekad naruči proizvode unaprijed pa nepropisno ostavi automobil na nekoliko minuta dok ih preuzme. Riskira tako kaznu za nepropisno parkiranje, ali do sad je nije dočekala ‘čestitka’.
Plaćanje karticama?
Na tržnici se u jutarnjim satima tijekom radnog tjedna može vidjeti gotovo isključivo starija populacija, s vremena na vrijeme pojave se i oni mlađi. Studenticu Katarinu pitali smo što bi ona promijenila, a čini se da je odgovor već neko vrijeme imala spreman.
„Plaćanje karticama. Mislim da bi nam svima to olakšalo život, postoji par njih koji primaju kartice, ali većina ih još uvijek ne razmišlja o tome. Nema mi gore stvari nego kad moram na bankomat da bi kupila tri nektarine i kilogram grožđa“, kaže studentica.
Objašnjava da joj ne treba niti parking niti krov, cijene smatra prihvatljivima s obzirom na to da su u njenom rodnom kraju još više, ali plaćanje karticama ne oprašta. Tvrdi da bi češće dolazila da ne mora unaprijed razmišljati o odlasku na bankomat i ima li dovoljno gotovine u novčaniku.
