Kino više nije kao nekada: ‘U Dubravi prekinuli projekciju zbog tučnjave’

Nekoć su kino dvorane u Zagrebu imale svoj jasni i neodvojivi identitet. Znalo se uglavnom koji je žanr zastupljen u kojoj dvorani, a i njihova veličina te arhitektura od svake su dvorane stvarale posebni štih. Dok su danas sve dvorane iste, nekoć su posjetitelji itekako dobro znali razaznati između mezanina i balkona u kultnoj “Europi”. Dvorana iz centra Zagreba koju je izgradila obitelj Muller je svakako dvostruko zanemarena, kino ne radi, a ni prostor na atraktivnoj lokaciji uopće više nije u uporabi.

Iako je kultura odlaska u kino procvala još u Jugoslaviji, Hrvatska je u prvih deset godina svoje samostalnosti zadržala kulturu tih dvorana, samo su im promijenili imena. Slično kao i na slučaju ulica, kina su redom preimenovana pa je tako primjerice kino “Balkan” postalo već spomenuto kino “Europa”. “Partizan” je postao “Urania”, “Kosmaj” je postao Grič i tako dalje.

S ulaskom u novo tisućljeće kino dvorane su polako ali sigurno mijenjale svoje naličja, neka su se gasila, a neka prenamijenila u nešto drugo. A onda je došao koncept “multipleksa” čime je kino staroga kova osuđeno na sporu ali nažalost sigurnu smrt. To je uostalom vidljivo i danas, tek su rijetke dvorane i dalje u funkciji, a ako nisu zatvorene i zaboravljene, onda su srušene.

Od Dubrave do Remetinca

Bivša kina danas tek u nekoliko izoliranih slučajeva imaju “sjenu” svoje povijesti. Uglavnom služe kao primjerice ugostiteljski objekti, tek su rijetke dvorane postale galerije, kazališta i tome slično. Stoga, dok je još kolektivno sjećanje “friško”, prisjećamo se najbitnijih dvorana uz pomalo tužan pogled na prazninu koja je nastala njihovim gašenjem.

Nekoć je kino bilo epicentar zagrebačkih kvartova, mjesto okupljanja i najvažnije, mjesto gdje je film bio najvažnija sporedna stvar na svijetu. Odmah poslije nogometa naravno. Uostalom, šetnja preko grada kako bi se provjerilo što je ostalo od kojeg kina nas vodi u svaki kutak naše metropole. Kina su djelovala od Dubrave do Remetinca. Bez iznimke.

Baš kao i nogometni klubovi prošlosti koji su redom mijenjali imena samo da bi se ugasili ili otišli u potpuni zaborav (poput NK Zagreba), tako je i većina kina danas samo maglovito sjećanje starijih ili pak fusnota iz povijesti za one radoznale koji su od starijih slušali kako se prije izlazilo, gdje se izlazilo i što se tamo moglo gledati.

Kustošija više ne postoji

Pa krenimo od najkontroverznijeg. Adresa Vatrogasna 1 danas ne znači puno, ali sve do 2004. godine tamo je stanovalo kvartovsko kino “Kustošija“. Nekoć meka vestern filmova, pod zrele i posljednje dane djelovanja – prvo i jedino zagrebačko kino s filmovima pornografskog sadržaja. O filmovima koji su tamo prikazivani moguće pronaći samo stare rasporede prikazivanja jer je “kuća” gdje se nalazila dvorana – srušena.

Ostao je samo jedan zid, i to onaj na kojem je vjerojatno stajalo njegovo platno. Uostalom, nostalgično se samoga kina prisjetio blog Nepoznati Zagreb pred tri godine gdje su podijelili neke od crtica njegove bogate povijesti. Zanimljivo, zgrada je srušena prije 18 godina, a prostor je i dalje “čist”. Svakako lokacija koja će u jednom trenu dobiti svoju posebnu i veliku priču.

Revni čitatelji dnevnih novina mogli su tako svakodnevno pronaći raspored projekcija za taj dan, uglavnom su se prikazivale dvije projekcije dnevno, u 17 i 19 sati. Da je ova kućica na zapadu koju je izgradila obitelj Volf kultna, vidjelo se 2004. godine po zatvaranju. Kolumne i komentari, svi su bili složni da je Zagreb izgubio važan dio svog kulturnog identiteta. Uostalom, “pornići” su tamo bili samo dio priče. I druga kina su imala filmove erotskog, čak i tvrdo pornografskog sadržaja.

Svaki kvart je nekoć imao svoje kino

Od ostalih dvorana naše metropole, a bilo ih je puno, valja izdvojiti staro kino “Tomislav” koje se nalazilo na Ilici, u prostorijama današnjeg teatra Exit. Na drugom kraju grada djelovalo je i kino “Bratstvo” kasnije “Dubrava“. Nakon zatvaranja, u prostoru kina bilo je nekoliko maloprodajnih radnji, a jedno vrijeme je dvorana bila i središte jedne kršćanske denominacije koja se kasnije preselila u Laginjinu ulicu.

Imala je svoje kino i vojska. U samoj blizini MORH-a, u Stančićevoj ulici na broju 4 davno je djelovao “Dom JNA”, danas “Dom hrvatske vojske – Zvonimir”. Kino više ne postoji, dvorana ima novu namjenu i funkcionalna je za potrebe raznih komemoracija ili svečanosti s obzirom na blizinu ministarstva.

Na popisu se nalazi i legendarno kino Jadran na adresi Ilica 42, tamo je danas pak trgovina, a kino “Kosmaj“, kasnije preimenovano u kino “Grič“, danas je predmet obnove, a prije potresa su se u kraćem periodu u kinu održavali i koncerti. Dio sjedalica nije bio uklonjen. Nekoć je djelovalo i Kino Remetinec, koje je kasnije devedesetih postalo i noćni rock klub koji je ugosio bendove poput Biohazarda i čak Cannibal Corpsea. Primjera je bezbroj.

Mario Kovač priča o Dubravi

Uskoro smo krenuli tražiti doživljaje s lica mjesta. Primjerice, prvenstveno smo slali upite za Kino Kustošija, ali smo vrlo brzo bili upozoreni. “Nisi prije išao van kvarta prijatelju”, šalio se s nama jedan od bivših urednika Playboyja dok je Mario Kovač pak potvrdio da se sve odvijalo u kvartu. “Nisam ti ni ja baš išao tamo, moja kina prije su bila Bratstvo u Dubravi i Partizan na Kvatriću – Kustošija mi je bila drugi dio grada”, ispričao nam je.

Ipak, da ne odemo praznih ruku, Kovač nam je ispričao anegdotu s kraja osamdesetih. Kaže nam da se uputio gledati “Commando” s Arnoldom Schwartzeneggerom u glavnoj ulozi, ali nije dočekao odjavnu špicu. “Film je bio prekinut jer je izbila tučnjava”, priča nam kazališni redatelj.

Vratili smo se i našem drugom sugovorniku, on je pak pričao o bivšem kinu Kosmaj. “Pazi ovo, znali smo bježati iz škole, u Kosmaju su ti išli pornići i borilački filmovi. To je bio teški “texas”, ekipa iz vojske na dopustu je redovito tamo odlazila, nije bilo skrivanja, ročnici su krenuli po svom, tresao bi se cijeli red” priča nam preko telefona.

Filmovi su sve manje bitni

I ova kratka usmena zagrebačka povijest daje do znanja kako je svaka od navedenih dvorana iza sebe nosi priču o nastanku i kasnijem zatvaranju. Multipleks dvorane su izgurale stara kina, a na njihovom mjestu danas ne možemo pronaći gotovo ništa što nas podsjeća da su se tamo nekada okupljali mladi i zaljubljeni u pokretne sličice, njih 24 u sekundi čime se stvara dojam fluidne kretnje odnosno doživljaj gledanja slika u pokretu.

U kino se i dalje ide, samo ne onako kako je to bilo nekada. Danas je ulaznice moguće kupiti u dva do tri klika online, a nekoć se čekalo u redovima, ponekad i satima. Kino je bilo toliko popularno da su po centru Zagreba “operirali” i preprodavači, kako se danas radi za velike koncerte.

Sve u svemu film više nije događaj, a kino je sve manje izlazak. Uostalom, prošećite do neke od lokacija naših starih kina i vidjet ćete sve samo ne ono po čemu su ti prostori bili prepoznatljivi. Ostaje nam sjećanje.