Badnjak je ispunjen bogatim običajima, tradicijama i duhovnim pripremama za proslavu rođenja Isusa Krista. To je dan prepun simbolike i tradicija, koji je važan ne samo u Hrvatskoj nego i u mnogim drugim kršćanskim zemljama. U Hrvatskoj, Badnjak ima posebno mjesto u srcima vjernika i povezan je s bogatim običajima.
“Mjesta poput Čučerja, Remeta, Markuševca, sva podno naše gore imaju lijepe običaje. U predbožićno vrijeme se sve uređivalo, pripremalo i na samo badnje večer tata je donio bor, a mama je pripremila stol. Pripremila je svetu vodu, žito, pšenicu, kuruzu. Naime, kada je tata ušao u kuću mama je rasprostrla po kući pšenicu i kuruzu da bi godina bila bogata i da bi žito dobro rodilo”, kaže Katica Presičan, baka osmero unučadi iz Folklorne izvorne skupine Remete.
Danas se rijetko slavi Badnjak na stari, tradicionalan način. “Djeca su sjedila pod stolom na slami, a roditelji za stolom, svi smo se pomolili. Na stolu se nalazio vijenac koji je mama isplela koji se stavljao ispod stolnjaka. U njemu se nalazile jabuke, orasi, život, kuruza, pšenica, sve što je raslo oko nas u prirodi to su roditelji stavljali u vijenac. Takav je bio život, skroman. Kada je prošao Božić onda se djeci dijelilo voće, zato što su jabuke bile blagoslovljene i one su bile za zdravlje djece”, priča gospođa Katica.
Za Badnjak na stolu posna jela
Prema tradiciji, mnogi vjernici poste na ovaj dan. Jutro na Badnjak u mnogim obiteljima je užurbano, jer se obavljaju posljednje pripreme za Božić. Stol se priređivao sa skromnim jelom, kaže naša sugovornica.”Za Badnjak se jelo posno. Krumpir na salatu, pečeni kukuruzni kruh, sve je to bilo skromno za badnje večer. Kada se došlo s polnoćke mama je dodala pečene krvavice, još krumpira, kobase i tako se počastilo”, kaže gospođa Katica.
Kićenje jelke simbolizira vječni život i svjetlost, a u prošlosti se kitila jelka jabukama, orasima, slatkišima i svijećama. Danas se jelka ili bor kite sa šarenim kuglicama, lampicama i raznim ukrasima.
“Bila je mala kuhinja i puno djece, roditelji su u drvene grede zabili grane, a to se zove kinč. A na njega su bili stavljeni bomboni, sa svim lijepim bojama, jabuke, vatice, od pak papira su se izrađivale ružice, resice. I to je bio bor. Kinč se kaže u hrvatskom narodu i meni je ostao u lijepom sjećanju jer sam to kao dijete doživjela. Kasnije sam za naš bor sama napravila nakit, a to su bila srce, bebe, konjići. To dan danas stavljam na naš bor s unucima”, prisjeća se gospođa Katica.
Za Božić se jelo sve domaće
“Božićni stol je bio već bogatiji. Obavezno se pekla gibanica. Ima jedna anegdota, brat je mami u ponoć donio i stavio pored kreveta protvan s gibanicom i kaže: “Mama, eži gibu, mama… “, bio je maleni pa nije znao reći – mama odreži gibanice. To je bila naša velika radost. Obavezno se pekla i zlevka, tenka gibanica, purica, mlinci. Sve je to bilo domaće, mlinci su se pekli na peći. To je bila velika radost, djeca su uživala pod stolom, pjevalo se Narodi nam se kralj nebeski, i sve naše božićne pjesme. Na stolu je bio i kuruzni kruh, koji se obavezno pekao i dan danas ga pečem kada se okupimo svi oko stola. To je onda lijepi i blagoslovljeni Božić, kada smo svi zajedno i unuci i djeca”, priča nam gospođa Katica.
Kada su stariji došli čestitati, govorili bi – Na tom mladom letu daj vam Bog purica, raca, telića i da vam žito dobro rodi i da vam se sve živad plodi. No, nekada nije bilo poklona kao danas. “Sve što se radilo za predbožićni dio sve se pripremalo kod kuće, pripremao se nakit kod kuće, a i darovi su se radili kod kuće. Bilo je nešto zamotamo, malo, skromno, ali od srca. Mi smo na tome bili radosni, nije bilo tehnike i tehnologije. Bio je samo prvi radio “Vesna”, to je tata kupio. Drugi dan smo išli kod susjeda, onda se znala uzeti mala demižonka i nosilo se vino, uzela se gibanica ili zlevka.
Djeci su se darovale jabuke i bomboni. Recimo, za Svetog Nikolu danas se daruje puno, a mi smo nekada čistili čizmice i stavljali ih u prozor, a tamo nas je čekao bombon. Kada se bor trebao raskititi, mi smo večer prije uzeli bombon i vratili zamotani papirić na bor. Mama je ujutro znala reći djeco idemo podijeliti bombončiće, i uzmemo bombon, a mama kaže drago mi je da ste već podijelili bombone”, kaže naša sugovornica. Nekada se čestitao Božić tako da su se posjećivali susjedi, pjevale su se pjesme, zapravo kaže gospođa Katica, to je bila velika radost.
