“Kruh i jogurt bi molio, a može i ovaj muffin od čokolade molim”, pristojno smo se obratili prodavačici jutros u jednoj od rijetkih otvorenih pekarnica u gradu. Ponedjeljak je, ali je isto tako neradni dan, pa je poprilično teško pronaći trgovine koje rade. Ipak su ograničene na 16 radnih nedjelja (odnosno neradnih dana), pa su mnogi odlučili ipak ostaviti svoje objekte zatvorenima u polupraznom Zagrebu.
Zanimljivo, iako tek nekolicina objekata danas radi, nisu svima određena ista pravila igre. Naime, pekarnica u koju smo mi ušetali nije prijavila radni dan, dok je primjerice jedna konkurentska smještena nekoliko stotina metara dalje na autobusnom kolodvoru – jest. I upravo zato smo na narudžbu od gospođe iza pulta dobili pristojnu odbijenicu. Kako je rekla, “nažalost, kruh i jogurt vam ne možemo prodati, ali muffin možemo”.
Očekivano, proradila je znatiželja, pa smo uskoro od prodavačice doznali kako na neradne nedjelje, one koje nisu zabilježene kao jedne od ukupno 16 radnih, njihov objekt smije raditi, ali ne u svojoj prirodnoj ulozi trgovine. “Mi smo danas ugostiteljstvo. Možemo vam prodati samo fina peciva, kolače koji nisu pakirani (primjerice muffin) i to je manje više to. Mliječni proizvodi su također “out”, kruh i svježa peciva također. Preostaju sendviči topli proizvodi poput pizze i bureka te pića poput kave i sokova.
Zakon koji nema smisla
O čemu je riječ? Kako bi preživjeli, poduzetnici su se po dolasku zakona o neradnoj nedjelji morali snaći kako znaju i umiju. Iako smiju raditi, nije im dozvoljeno prodavati kruh teži od 250 grama pa prodaju pretežito peciva i ostale proizvode koje smo naveli. Simultano, preko puta autobusnog kolodvora, najnormalnije tijekom cijele godine radi INA-ina pumpa na kojoj je moguće kupiti primjerice hrenovku u pecivu ili ostale slične proizvode. Bez ograničenja.
Uostalom, i sami smo se uvjerili u dvojnu ponudu. Prošetali smo do kolodvora i ugledali male i prohodne redove ispred dvije pekarnice. Bili smo spremni na frustracije građana, ali brzo je postalo jasno da se u jednoj od njih može kupiti i kruh i pecivo i mliječni proizvodi. Kaže nam jedan prolaznik kako nije imao pojma da su danas ti proizvodi nedostupni na nekim mjestima. “Sve se najnormalnije tu prodaje”, kaže nam. Očito je taj objekt registrirao današnji dan kao radni, pa ne moraju “glumiti” na jedan dan ugostiteljstvo ili fast-food.
Neki su se naime dosjetili prenamijeniti osnovnoj djelatnosti svog objekta i osnovama dodati pripremu brze hrane. Takvim manevrom moguće je raditi cijele godine, pa tako i nedjeljom. Da nema te “rupe” u zakonu (izmijenjeni čl. 57. st. 2. i 4. Zakona o trgovini), tko zna koliko bi malih objekata zbog ove regulative bilo prisilno ugašeno. Pekarnica koju smo mi posjetili ima dvojnu registraciju, pa su tako oni odlučili na današnji dan biti mjesto za peciva, kavu, sokove i slatke proizvode. Kad već nema kruha, neka jedu kolače.
