Bilo je rano jutro 6 sati i 24 minute, 22. ožujka, kada je Zagreb pogodio potres magnitude 5,5 po Rihterovoj ljestvici. Samo pola sata kasnije dogodio se još jedan potres magnitude 5 po Richterovoj ljestvici.
Jedan mladi život je ugašen, a središte grada je bilo porušeno i razrušeno. U zaštićenoj kulturno-povijesnoj jezgri Zagreba potresom je oštećeno oko 70 posto zgrada ili više od 20.000 objekata. Potres je ostavio posljedice i na gotovo 500 posebno vrijednih privatnih i javnih građevina koje su zaštićene kao kulturna dobra.
U pomoć su istog trenutka krenule sve hitne službe, a među njima i zagrebački vatrogasci.
Vatrogasci prvi na terenu
„Prve sate nakon potresa vatrogasci Grada Zagreba odradili su 200-tinjak hitnih intervencija. Radilo se uglavnom o osobama zatočenim u stanovima, liftovima i slično. Prva spašavanja tako su bila vezana uz spašavanje unesrećenih osoba na koje su padali dijelovi namještaja ili su bili zatrpani knjigama, izvlačenja građana iz liftova, provaljivanja u stanove čija su se protuprovalna vrata usred potresa zablokirala pa ljudi nisu mogli izaći…
U isto vrijeme gasili su se ozbiljni požari poput onog trafostanice na Bukovcu, težak požar važne centrale u Draškovićevoj ulici i požar krovišta u Kozari putevima. Odmah nakon potresa dojavljena su i dva požara u bolnicama, na Srebrnjaku i u Petrovoj, srećom radilo se o pogrešnim dojavama. Dojava o požaru u zagrebačkoj katedrali (u 8.33 sati) također je uzdrmala zagrebačke vatrogasce, ali i ona se pokazala pogrešnom.
Ti požari i brojne druge dojave građana nakon potresa rastegnuli su snage vatrogasaca do maksimuma. Nažalost, u potresu je jedna osoba poginula, a više njih je ranjeno. Nastali su i veliki komunikacijski problemi, u jednom trenutku sve linije svih hitnih službi bile su zauzete. Srećom, zagrebački vatrogasci nisu prešli na tzv. TETRA sustav koji je pao, nego su se oslanjali na vlastiti analogno-digitalni sustav koji se pokazao adekvatnim“, prisjeća se zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba Siniša Jembrih.
Problemi pred petu obljetnicu potresa: ‘Primorani smo poništavati postupke’
Odrađeno 6360 intervencija u godini dana
Danas nakon pet godina, kaže naš sugovornik, teško je odgovarati na pitanje kako su vatrogasci tog dana reagirali i ostati objektivan. „Spremnost i uvježbanost zagrebačkih vatrogasaca dokazana je mnogo puta, no neke intervencije se posebno ističu svojom zahtjevnošću, a takvih je najviše bilo nakon velikog zagrebačkog potresa u ožujku 2020. godine kada je u relativno kratkom vremenu odrađen mnogo veći broj intervencija. Tako je, za razliku od uobičajenih godina kada je postrojba u prosjeku obavljala ukupno između 2500 i 3500 intervencija (od toga između 1000 i 1700 požara godišnje), u 2020. taj broj narastao na ukupno 6360 intervencija (najviše zbog potresa) i 1052 požarne intervencije“, kaže Jembrih.
Zajedničko djelovanje profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca te primjena naučenog o spašavanju iz ruševina mogla se vidjeti na vrlo zahtjevnim intervencijama gdje je došlo do urušavanja zbog eksplozija i na intervencijama nakon potresa 22. ožujka 2020., kada je u sljedeća dva mjeseca odrađeno oko 5000 intervencija.
„Vrlo velik, težak i naporan posao nakon velikog zagrebačkog potresa 2020. odradili su operativci dežurni u Operativno-komunikacijskom centru Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba javljajući se neprestano na broj telefona 193. U prvim trenucima smirivali su brojne građane koji su u panici pozivali (i blokirali) sve hitne službe istodobno pokušavajući osloboditi linije za „prave“ hitne situacije, a sljedećih mjeseci su danima i noćima odgovarali na brojne upite građana koji su tražili pomoć, ali i odgovore na razna pitanja, od kojih su mnoga bila za druge organizacije“, prisjeća se Jembrih.
„Imali smo u to doba jedino vozilo s opremom za spašavanje u ruševinama“
„Sreća u nesreći bila je što se potres dogodio upravo kada je noćna smjena završavala svoj posao, a na rad je dolazila druga smjena vatrogasaca pa su obje pristupile na teren. Dakle, u akciji je odmah nakon potresa umjesto 60 bilo prisutno 120 profesionalnih vatrogasaca. Odmah su podignuti i vatrogasci svih dobrovoljnih vatrogasnih društava. Svi su bili spremi pomoći svom gradu. Neki su u komadu odradili i 39 radnih sati! Da su potresi bili „malo jači“, „malo dulji“ ili „malo drugačiji“ grad bi bio potpuno urušen“, kaže Jembrih.
I dok neke vatrogasne postrojbe prođu požare i akcije spašavanja nakon automobilskih nesreća, zagrebački su prošli i dva velika potresa u kojima su se osposobili i za spašavanja za koja nisu mislili da će ikada im trebati.
„Svi znamo da smo ovaj puta imali sreće, da su potresi bili malo jači ili malo dužeg trajanja, da nije bilo rano ujutro i da nije bio prvo lock down u koroni, bilo bi mnogo mrtvih i ozlijeđenih tako da bi bilo vrlo teško reagiranje hitnih službi. Mi, te 2020. godine kao da smo znali što će se dogoditi, imali smo u to doba jedino vozilo s opremom za spašavanje u ruševinama, imali smo kao jedni od rijetkih građevinski kran, imali smo 600 vatrogasaca koji su imali opremu i znanje za rad u ruševinama, posebno za rad na visini i ti ljudi su bili okosnica našeg djelovanja, imali smo već onda dronove i kvadove koji su nam dobro došli. Tako da rezimiramo, rekao bih da smo iskusniji što je jako bitno, malo bolje tehnički opremljeniji“, kaže šef zagrebačkih vatrogasaca.
