Zovu ga tihi ubojica, opasan je i nevidljiv dok se ne dogodi. Riječ je o moždanom udaru, bolesti koja u sekundi promijeni život osobe. Svjetski dan moždanog udara obilježava se 29. listopada, no na ovu opasnu bolest treba upozoravati cijele godine.
U jednom trenutku, kako kaže naša sugovornica Ana, bila je sasvim ok, spremala se za posao i sekunda joj je promijenila život zauvijek. „Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Bilo je rano jutro, sjedila sam u kuhinji i pripremala doručak. Odjednom sam osjetila čudnu slabost u desnoj ruci i nozi, a lice mi je poprimilo čudnu ukočenost. Pokušala sam govoriti, ali riječi nisu izlazile, zvučala sam kao da frfljam. Srce mi je počelo divlje kucati, a cijeli svijet oko mene se zamutio. U tom trenutku nisam shvaćala što se događa.
Moji suprug i djeca su odmah primijetili da nešto nije u redu i pozvali hitnu. Sjećam se kako je svaki trenutak u hitnoj izgledao beskonačno. Liječnici su me brzo prebacili u bolnicu i započeli liječenje. Bilo je to najkritičnije vrijeme mog života, jer je svaka minuta značila razliku između života i trajnih posljedica“, priča naša sugovornica.
‘Najteže je bilo gledati vlastite ruke i noge koje ne služe’
Nakon što su ugrušak i poremećaj krvotoka stabilizirani, za Anu je počela teška rehabilitacija. Kako kaže na početku nije mogla podići desnu ruku ni hodati bez pomoći. Terapija je uključivala fizikalnu, okupacijsku i logopedsku rehabilitaciju, svakodnevne vježbe i beskrajnu strpljivost osoblja, ali i njezine obitelji.
„Najteže je bilo gledati vlastitu ruku i nogu koje ne služe i osjećaj nemoći koji dolazi s tim. Ali uz obitelj, podršku stručnjaka i vlastitu odlučnost, odnosno tvrdoglavost, počela sam vraćati pokretljivost i govor. Muž mi je tada rekao konačno da je tvoja tvrdoglavost dobro došla! Danas još uvijek osjećam posljedice, brže se umaram, slabost u ruci i laganu neravnotežu, ali sam zahvalna obitelji i liječnicima što sam preživjela i što se mogu sama kretati. Moje zatvaranje očiju pred problemom skoro me koštalo života. Mjerite tlak i pazite da vam nije visok“, dijeli svoju priču Ana.
Ovo iskustvo, kaže ju je naučilo koliko je važno prepoznati prve simptome moždanog udara i reagirati odmah. „Također, naučila sam koliko je ključna fizička aktivnost, pravilna prehrana i redovite kontrole krvnog tlaka i šećera. Možda nisam ista kao prije, ali svaki moj korak naprijed podsjeća me da život vrijedi boriti se za njega, za moju djecu“, zaključuje Ana.
