Samoborac Jovica Č. imao je samo 17 godina kada mu je, kobne 1986., sudar ZET-ovog autobusa u kojem je bio uništio život i pretvorio ga u 100-postotnog invalida. Dvije godine trajala je sudska borba nakon koje je, 1988., još za bivše države utvrđeno da Jovica ima pravo na tuđu pomoć i njegu u kući. Sada se već vjerojatno pitate zašto o tome uopće izvještavamo, kada je sud sve riješio još prije 37 godina?
Jedna noga kraća od druge
Na žalost, iako teški invalid, Jovica se i dalje mora povlačiti po sudovima kako bi dokazao notorne gluposti poput one svima jasne da su od 1987. porasli troškovi tuđe njege, a poraz čitavog društva, od pravosuđa nadalje, je da se čovjek kojem je jedna noga kraća od druge, ima jedan umjetni kuk, jedva je pokretan i utvrđeno je da mu je 100 posto smanjena mogućnost obavljanja životnih aktivnosti na sudu mora do te mjere ponižavati da dokaže kako mu je pediker danas skuplji nego godinu ranije.
Da, pediker, jer Jovica sam nokte ne može odrezati. Ne svojom krivnjom, jasno je utvrđeno u ranijim presudama. Iako bi na pedikuru trebao svaka tri tjedna, od ide jednom mjesečno, a sudu sada mora dokazivati da ga to košta 30 umjesto dosadašnjih 23 eura. U nekom normalnom svijetu ZET bi prihvatio sve njegove navode i čovjeku podignuo visinu rente koju mu plaćaju zbog nesposobnosti za rad, kao i tih bijednih nekoliko eura mjesečno za pedikera, ali ZET je odlučio slučaj na sudu osporavati pa i uvredljivim komentarom da “usluge tuđe njege ionako vjerojatno vrše ukućani”.
Sve više Zagrepčana izbjegava ih zvati u pomoć: ‘Radije to riješim sam, ni mafija im nije ravna’
Godinama na sudu
Prvostupanjski postupak, koji je trajao gotovo pet godina i na koji postoji mogućnost žalbe, trajao je gotovo punih pet godina, a sada je na Općinskom sudu u Novom Zagrebu donesena nepravomoćna presuda po kojoj ZET Jovici mora isplatiti 10.715,61 eura na ime izgubljene zarade, te rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 9.245,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom, a od 23. travnja 2025. pa nadalje u iznosu od 958,93 eura mjesečno. Jovici ZET mora, potvrdi li se presuda, isplatiti i troškove postupka u iznosu od 13.543,91 kojih ne bi bilo da se gotovo pet godina nisu tužakali pripada li teško ozlijeđenom čovjeku njegovo zakonima zajamčeno pravo.
Sve ovo ulazi u onu standardnu priču o “pravi i pravdu”, jer ZET je ovdje zakonski obavezan koristiti sve instrumente koji su mu na raspolaganju kako bi zaštitio svaki svoj euro jer je svaki njihov euro, kao javnog poduzeća, javni novac. Tu, dakle, nema ničeg spornog. Problematično je samo što smo kao društvo ušli u takav beskonačni krug pravosudnih postupaka koji se otežu godinama, a u kojima je jasno koji će biti ishod.
S danas 59-godišnjim Jovicom smo kratko razgovarali telefonom. Nesreće koja ga je pretvorila u teškog invalida uopće se, kaže, ne sjeća. Tijelo mu je tada zdrobljeno, a nerado se sjeća i svih naknadnih okolnosti, uključujući sud, pa nas je zamolio za razumijevanje da o svemu ne želi govoriti. Ipak, analizirajmo malo što se sve spori u javno objavljenoj presudi. Tužitelj u tužbi navodi da je teško stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 10. svibnja 1986. godine. U postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-1021/88 tužitelj je od strane stalnih sudskih vještaka utvrđeno je smanjenje životne i radne aktivnosti od 100 posto te mu je određena trajna tuđa pomoć i njega u opsegu od 6 sati dnevno.
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. svibnja 2019. godine tužitelju je suđena renta na bazi 6 sati dnevno odnosno 182,5 sati mjesečno. U navedenom postupku stranke su učinile nespornim cijenu sata od 2016. pa ubuduće 22,35 kuna na bazi prosječnoj neto zarade NKV radnika tako da je renta utvrđena u visini od 4.023,00 kuna uvećano za nespornu naknadu za pedikerske usluge u mjesečnom iznosu od 120,00 kuna mjesečno tako da je ukupno suđeno s naslova rente s rente 4.198,87 kuna. ZET u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno prigovara vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi kao previsokoj jer je nejasno na koji način je tužitelj došao do iznosa.
‘Pomažu mu ukućani’
“Osporava se navod tužitelja da je u međuvremenu cijena sata tuđe njege i pomoći porasla na iznos od 26,10 kn po satu. Prema važećoj sudskoj praksi prema kojoj sudovi sude cijena sata tuđe njege i pomoći iznosi 23,00 kn po satu. Tuženik osporava potraživanje tužitelja
kojim isti traži razliku, odnosno povećani iznos rente na ime tuđe njege i pomoći jer se
tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu ne temelji na znatnijoj promjeni činjeničnih
okolnosti u odnosu na vrijeme određivanja vrijednosti sata tuđe njege i pomoći, a kako
tuđu njegu i pomoć tužitelju vjerojatno besplatno pružaju ukućani”, smatra odvjetnik Zagrebačkog električnog tramvaja.
Tuženik osporava i visinu zatražene naknade za pedikerske usluge. Priloženi računi za pedikerske usluge nisu valjan dokaz na navedenu okolnost jer su priloženi, pazite sad, u kopiji, a ne originalu.
Jovica je na sudu 13. studenog 2024. rekao da zbog prometne nezgode koju je doživio, većinu kućanskih poslova uopće ne može obavljati. Dakle, sve ove svakodnevne poslove koje rade “zdravi ljudi”, on ne može raditi. Sve to rade za njega rade njegovi roditelji. Naime, ima ukočenu nogu, a zbog ozljede mu je ugrađen i umjetni kuk. Ne može spremiti niti obrok niti čistiti po kući niti oprati odjeću.
Ne može niti ići u nabavku. Naime, lijeva ruka mu je gotovo pa klijenuta jer su mu živci stradali u nezgodi, a s desnom rukom drži štaku pa ne može otići niti u dućan. Pojašnjava, roditelji mu čak moraju zavezati i cipele jer se ne može niti sagnuti. Živi sa svojim roditeljima 24 sata i oni su mu od 0 do 24 na raspolaganju. Nije produžio vozačku dozvolu baš zbog zdravstvenog stanja. Mora nositi posebne ortopedske cipele i šlape jer mu je lijeva noga skraćena i povišenje mora biti cca 3,5 cm. Na pedikuru ide jednom mjesečno, iako bi možda trebao svaka 3 tjedna. Sada je, unazad nekoliko mjeseci, taj trošak 30 EUR, a prije je bio 23 EUR…
Stariji Zagrepčani u opasnosti: Zbog nove pošasti ukućani preko noći postaju žrtve
Zdravorazumska odluka suda
Sve to morao je u detalje govoriti sudu. Ujedno je utvrdio i da mu je potrebna ortopedska obuća – najmanje jedan par cipela i papuča godišnje kao i da redovno mora odlaziti kod pedikera, barem jednom mjesečno, što plaća 30,00 EUR. Sud je zdravorazumski u presudi napisao da je “općepoznata činjenica da su cijene svih usluga i proizvoda veće u odnosu na dan 17. svibnja 2019. kada je donesena prijašnja odluka te je je općepoznata činjenica da je visina prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj povećana u odnosu na dan 17. svibnja 2019. kada je donesena prijašnja odluka”. ZET se na ovu odluku ima pravo žaliti. Hoće li ili ne, u ovom je sporu nebitno, a iz sudske prakse poznato da se stranke koje izgube uvijek žale dokle god to mogu, povećavajući tako trošak postupka ali i odugovlačeći s isplatom novca koji Jovici (nepravomoćno) pripada. Tragično je da će inflacija zasigurno i dalje rasti, a troškovi života i usluga također, pa će Jovica svako malo morati to dokazivati sudu, umjesto da se donesu zakonski propisi i podakti po kojima bi automatski rasla renta i troškovi usluga koje su potrebne 100-postotonim invalidima.
