Vremena se mijenjaju, a život u velikom gradu stalno dobiva neke nove dinamike i izazove koji nas tjeraju na snalaženje u vremenu i prostoru koji nas okružuje. Još tamo od potresa, Zagreb pokušava izaći na kraj sa stambenim pitanjem za dobar dio stanovnika metropole, jer mnogima krediti nisu priuštivi, a najam je sve samo ne priuštiv.
Ne čudi stoga da se mnogi pitaju isplati li se uopće ulagati u nekretninu. Kada se sve stavi na papir, jasno je da je bolje plaćati naknadu kako bi stan isplatili, a ne samo koristili. Autor s Reddita je podijelio iskustvo razgovora s prijateljem koji mu je prezentirao život u najmu kao manje stresnu i naposlijetku sretniju alternativu dugogodišnjim obvezama koje sa sobom nose krediti.
“Pričam danas sa frendom o stambenim kreditima, on je podstanar kao i ja, kaže mi da neće nikada uzimati kredit i da mu je bolje biti podstanar jer se može seliti gdje želi, nema omču oko vrata zvanu kredit. Kupit će stan jedino jednom u gotovini. Što vi mislite o ovom stavu? Znam da je kredit užas, ali nekretnina nikad nije bačen novac, uvijek možeš iznajmiti, prodati kasnije. Kao podstanar samo bacaš novce u vjetar jer daješ u tuđe zidove”, napisao je.
Mislite li da je dobra odluka stalno biti podstanar?
byu/Fun_Love1422 inaskcroatia
Velika većina ‘navija’ za kredite
Komentari ispod ovog pitanja su različiti, i dalje je osjećaj sigurnosti taj zbog kojeg većina ipak želi biti ‘svoj na svome’. “Kada imaš stan, a ostariš, taman da si Pale sam na svijetu i da nemaš staža dovoljno za kakvu-takvu penziju, neko će se brinuti za tebe jer imaš nekretninu u zamjenu za tu brigu o tebi. A šta će neka starica ili starčić s 500 eura penzije? Ne bude upao ni u državni dom s tom penzijom nažalost u današnje vrijeme”, smatra jedan od čitatelja.
Ispod njegova mišljenja pojavio se i komentar koji je pokušao balansirano gledati na ovaj problem. Svjestan je iznimki, ali ipak je mišljenja da se većina nema što misliti. “Uselio sam se u novogradnju u Zagrebu 2020. Stan od 64 m2. Plaćam ratu kredita ~400 eura. Da sam u najmu isti stan bi plaćao 700 eura i još ne bi bio moj.
Postoje vjerojatno situacije gdje je bolje biti u najmu, međutim odluka da se kupi stan umjesto najma za veliku većinu ljudi (onih koji su kreditno sposobni) je no brainer”, zaključuje. U nastavku se zaredalo preko stotinu komentara koji su uglavnom branili kredite i pozivali se na sigurnost. No, velika većina u svojim mislima piše “ako su kreditno sposobni”. Mnogi koji su u renti nisu, jer bi inače postupili drugačije, barem tako tvrde.
Iskustvo čitatelja koji je dugo u renti
Mi smo se odlučili još malo raspitati oko navika Zagrepčana po ovom pitanju. Jedan naš čitatelj je ispričao svoja iskustva nakon godina i godina života u najmu. Živi sam i nema obitelj, što je u njegovom slučaju i ključna stavka zašto ne kupuje nekretninu. Tvrdi, naravno, da je pametnije ići u kredit, ali nije baš siguran da su financijski pametne odluke ujedno i najbolje odluke za nas same.
“Iskreno, mislim da je pitanje isplativosti deplasirano. Jasno da se ne isplati financijski biti podstanar, plaćaš najam koji je usporediv s ratom kredita za sličan stan koji je ipak vaš za tih 20 ili 30 godina. Ipak, ja mislim da je bolje biti podstanar, ali samo ako pronađete najmodavca s kojim se možete dogovoriti kao ljudi. Više puta sam izlazio iz stanova jer je nekome porastao trošak života pa je odlučio, eto, pokriti minus preko mene.
I to je skroz u redu, mislim, sjetite se kredita u ‘švicarcima’, premda je to sada prošlost. Kada kupiš stan nužno si se i okladio na tu odluku, odnosno lokaciju, prostor i njegovu primjenu u narednim desetljećima. Previše je to odgovornosti po meni na ovakvom tržištu. Na kraju dana, ako ne možete kupiti nekretninu gotovim novcem, situacija vam je, htjeli ili ne, gubitak”, priznaje i pojašnjava zašto niti jedna skupina nije prošla ‘dobro’.
Nema idealnog rješenja
“Kao podstanar gubite financijski, ali dobivate (barem u mom slučaju) – mir. Jer svaki put kad mi netko kaže da on nikada ne bi mogao tako živjeti ja mu odgovorim da mi se javi kad kupi stan po povoljnijoj cijeni jer još nije dignut temelj zgrade. Pa kad dođe vidjeti što je kupio nakon godinu dana”, ispričao nam je.
Kada pogledamo presjek napisanog, dolazimo do zaključka da niti jedno rješenje nije idealno. Pitanje je samo koliko ste spremni biti fleksibilni, i važnije, što osobno smatrate slobodom. Ipak, najgore je onima koji su zapeli u jednoj vrlo neugodnoj zoni življenja. Naime, neki koji i žele kupiti nekretninu za nju ne mogu dobiti kredit čija je rata često manja od iznosa najma u Zagrebu.
Pa uđu u sustav koji im ne vjeruje da će moći servisirati svoj dug banci, ali su zato tu najmodavci koji će preuzeti rizik i istu tu nekretninu iznajmljivati po višoj cijeni od one koju bi plaćali kao ratu kredita. Njima život u renti vjerojatno i najteže pada jer u njoj ni ne žele biti.
Mlada Zagrepčanka doživjela traumu u autobusu: ‘Nisam mogla govoriti, tijelo mi se smrznulo’
