Jedini hrvatski istrebljivač ušiju otkrio nam kako ih se brzo riješiti: ‘Caka je u tome’

U petak smo razgovarali s čitateljicom koja nam je ispričala detalje svoje borbe s ušima. “Ta epidemija je trajala iz mjeseca u mjesec. Taman je bio predškola. Stalno smo kupovali sredstva i iskuhavali posteljinu, no ništa nije pomagalo. Nakon četiri mjeseca odlučila sam nazvati stručnjaka koji nam je pomogao”, ispričala nam je.

Pomogao joj je jedini čovjek koji u Hrvatskoj trenutačno ima legalan obrt za suzbijanje infestacija ušiju, Goran Vlah. To nas je potaknulo da mu se javimo, a to smo napravili u idealnom trenutku, jer kaže da je infestacija ušima u najkritičnijoj fazi baš u kasno ljeto.

“Najkritičniji su kraj školske godine, početak, takozvani čestitarski praznici, dječji rođendani, kad se svi živi ljubimo i grlimo s djecom. Moderno je kod cura u školama da imaju što dužu raspuštenu kosu, pa kad se sve izljube, izgrle, čim jedna izvadi mobitel, sve skupe glave, a to je idealno za uši”, priča nam.

Dovoljno je jednom tjedno ponavljati tretman

Iako većina ljudi smatra da se roditelji ne bi trebali zbog ušiju brinuti tijekom ljeta, on kaže baš suprotno. “Klinci se opraštaju zadnji dan škole i onda dijete otiđe na more, glavica je konstantno mokra i dijete nema nikakvih simptoma. Pri kraju ljeta počinje svrbjeti, a roditelji misli da je od soli. Onda se dijete vrati u Zagreb, oni se izgrle, izljube i dolazi do kontakta kosa o kosu, glava o glavu, onda mama raširi kosu, a tamo je već ‘civilizacija’. Roditelji kažu dijete je dobilo uši čim se vratilo u Zagreb, a zapravo je na more otišlo s ušima”, otkriva nam Vlah.

Pojašnjava da uš zapravo prva tri tjedna od kad dođe na glavu uopće nije “zarazna”, odnosno da ne napuštaju glavu domaćina. Pranje kose usporava njihovo razmnožavanje, pa se kod ljudi koji kosu peru dvaput tjedno, svrbež javlja tek za mjesec i pol a kod ljudi koji se redovno kupaju tek za dva mjeseca.

Simptomi se javljaju kasno zbog životnog ciklusa uši. Da bi ih se riješili dovoljno je svaki tjedan ponoviti tretman s regeneratorom kose. Nije dobro tretman ponavljati svaki dan jer sredstva ne mogu uništiti gnjide, odnosno jajašca, čija opna ne dopušta njihov ulazak do kukca koji se razvija.

Zbog napasti Zagrepčanki je život mjesecima bio ‘pakao’: ‘Iskuhavali smo posteljinu, ništa nije pomagalo’

Uši na glavu mogu doći samo kad se kosa dira

“Caka je u tome da se prekine taj njihov životni ciklus. Koriste se šamponi, ali stvar je u češlju. Preparati su samo protiv ušiju, a ne protiv gnjida. Ništa ne može probiti stijenku gnjide, i moramo ukloniti uš s glave. Kod nas se mogu kupiti 4 tipa češlja, a dobar je samo tip koji ima dugačke zupce, vrhovi trebaju biti tupi, a razmak 0,3 milimetra. Preparati se ne smiju držati na glavi duže nego što piše jer su dosta agresivni i ne smiju se koristiti češće od svaka tri dana, jer nastaju drugi problemi. Roditeljima je bitno da bjesomučno ne čiste posteljinu i odjeću, jer se uš hrani i razmnožava na glavi, a ako padne s nje je nepokretna i bezopasna”, pojašnjava nam Vlah.

Navodi i da uši nemaju organe za njuh, tako da borba mirisima poput njih neće uroditi plodom. Nekad se pričalo da uši ne idu na obojenu kosu, pa je “farbanje” bila popularna mjera prevencije, no Vlah objašnjava da je to bilo zbog amonijaka, kojeg više nema u bojama. Uši najbolje osjećaju vlagu, temperaturu i vibracije, na na novog domaćina ženke prelaze u bijegu u mužjaka koju postaju agresivni nakon parenja. Mužjaci nikad neće napustiti glavu domaćina, no ženke u potrazi za novim domom, položit će gnjide na vlasištu novog domaćina jednom kad se preseli.

Vlah objašnjava da je najbolja prevencija u školama nošenje kose u repu, a preporučuje i nošenje marame ili rupca. “Ako jedno dijete ima vezanu, a drugo raspuštenu kosu, tu ni nema zaštite. Treba spriječiti grljenje”, navodi sugovornik. Dodaje da uši ne lete ni skaču, što znači da na kosu mogu prijeći samo kad se glave diraju. Duljinu kose od pola metra one prođe za par sekundi, no njihove nožice prilagođene su kretanju po vlasima kose, a na odjeći i koži one su gotovo nepokretne.

‘Bili smo prva država koja ih je uspjela istrijebiti’

Vlah nam priča da postoje tri vrste uši kojih se rješava različitim metodama. Ljudi često to ne znaju pa koriste pogrešne metode. Osim uši glave, postoje i stidne uši (u narodu često poznate kao picajzle) i uši tijela. Sve vrste dugo mogu preživjeti bez hrane, no uši tijela najbrže se kreću i za razliku od uši glave, nisu ograničene na kretanje po vlasima kose.

Uši tijela prenose bolesti, od kojih je najzloglasniji tifus, zbog čega su predstavljale veliki zdravstveni problem u Jugoslaviji. Vlah nam priča da ih je komunistički režim odlučio iskorijeniti i da su zato primjenjivali i brutalne metode. Priča nam kako su zdravstveni djelatnici s vojskom dolazili u sela i upadali u kuće.

“Šišali su na ćelavo, roba se spaljivala bez milosti. Tako da se i dobar dio odjeće poraspadao. Naravno ljudi su dobili zamjenske stvari i bili smo prva država koja ih je uspjela istrijebiti”, priča nam, iako su se nametnici kasnije ipak vratili.

Zagrepčani gube živce zbog gomile ‘agresivaca’: ‘Ove godine su luđi, teroriziraju nas dok spavamo’

Tri vrste ušiju, različite metode rješavanja

Za razliku od uši tijela kojih se rješava mehanički (“trijebljenjem”) i stidnih uši kojih se rješava brijanjem intimnih dijelova, uši glave dovoljno je riješiti pranjem kose s regeneratorom i pažljivim češljanjem.

Vlah upozorava da su uši važan javnozdravstveni problem i da ljude ne bi trebalo biti sram reći da ih imaju. Roditeljima se često u školama i vrtićima kaže da provjere imaju li im djeca uši, a Vlah smatra da velik broj roditelja to ni ne zna provjeriti. Smatra da bi trebali dobiti izravne upute što napraviti, kako ih se riješiti, a nakon djece, glave bi trebali očistiti i drugi članovi obitelji. Zaključno nam kaže da se protiv ovog problema treba boriti obrazovanjem, jasnim savjetima i iskrenošću, bez zatiranja problema pod tepih.