Zagrebačka gora, omiljena Medvednica, popularno zvana i Sljeme, što je zapravo njezin najviši vrh, privlači sve više ljudi, posebno vikendom. Nakon što je uvedena besplatna žičara, Sljeme je krcato ne samo rekreativcima već i građanima koji na vrh dođu popiti kavu i pojesti ručak vikendom te pritom boraviti na svježem planinskom zraku.
No, postoje i oni koji Medvednicu poznaju kao svoj džep te obožavaju hodati po skrivenim kutcima planine, otkrivajući dosad nepoznate staze, potoke i ostale ljepote. Takvo jedno iskustvo podijelio je s nama čitatelj koji je tijekom nedjeljnog tumaranja nepoznatim stazama, zajedno sa svojim prijateljima, naišao ne neočekivan prizor usred šume.
“U nedjelju rano ujutro krenuo sam iz Mikulića stazom broj 9 na Risnjak pa nakon toga do Grafičara. Tamo sam nešto pojeo te se s ekipom odlučio vratiti u Mikuliće, ali drugom stazom, preko staze koja vodi uz kapelicu svetog Jakoba. I tako smo se spuštali stazom te došli do bijelog puta. S njega smo skrenuli niže u šumu, želeći presjeći potok i izaći na stazu prema Mikulićima.
Alarmantno stanje na Medvednici: ‘Pogledajte što ljudi zapravo rade po šumama’
Prizor iz šume
Tako smo hodali i odjednom se našli u dubokoj šumi. Prizor je bio prekrasan. Potok je široko vijudao sredinom šume, dijeleći ju na dva dijela, a mir i ljepota bili su neopisivi. Na jednom dijelu je nestalo staze i pred nama se stvorio odron pa smo morali opet sići do potoka. S te visine sam niže uočio kao neko odmorište s klupama. Sišli smo do tog mjesta, koje se na kraju nije pokazalo kao odmorište nego nešto posve drugo.
Naime, bile su to sklepane drvene klupe, a pored njih neko čudno oštro oruđe. Jedna visoka grana bila je zavezana za deblo, a na njoj je bila pričvršćena manja naoštrena grana u obliku križa. Malo dalje je bila zavezana omča za drvo i vidjeli su se tragovi povlačenja.
No najbizarniji je bio neki oltar ili grob na zemlji, ne znam što je točno. Obloženo je kamenjem i uređeno u nekom obliku koji još nikad nisam vidio, s lijeve strane se nalazio neki drveni ćup, a s desne strane bila je neka drvena glava nejasnih obrisa. Cijela atmosfera bila je dosta čudna, ekipa s kojom sam bio se uznemirila, jednu frendicu je uhvatila panika. Mobiteli nam dolje nisu radili, htjeli smo se što prije maknuti iz tog područja. Zaista ima svega na našoj Medvednici”, zaključio je čitatelj u mailu koji nam je poslao.
