Izgubili psa, a onda se pojavio on: ‘Uzmem mobitel da to javim, ali nema signala, u rupi sam’

Zabijelilo na Sljemenu, susnježice će biti i u gradu (FOTO: Čitateljica)

Psi su naši životni suputnici, ali prvenstveno prijatelji i vrlo važno, punokrvni članovi mnogih obitelji. Mnogi to možda neće otvoreno kazati, ali će to misliti, barem do nekog nesretnog trenutka kada psa privremeno ili trajno – više nema. Osjetio je to i jedan korisnik Facebooka koji je nedavno podijelio svoju priču sretnog završetka. Krenuo je na Sljeme sa svojom Elom, a ona se ekspresno izgubila. Nastao je očaj, ali sve je završilo pozitivno zahvaljujući jednom obzirnom i nesebičnom kapelanu.

“Iz jedne bezazlene situacije, gdje je s lajnom od 4 metra, samo kratko skrenula u šumu, nastala je jedna, meni teško opisiva agonija. Nestala je u 16 h, nakon čega je krenula potraga, u kojoj sam se više nego jednom sjetio priča iz Biblije, točnije Starog Zavjeta, s kojima sam odrastao”, piše vlasnik i u nastavku pojašnjava što su te priče u sebi skrivale.

Neki od junaka su deset puta izlazili pred faraona i tražili da puste Božji narod, uz manifestacije raznih čudesa, neki su bježali od zadataka koji su im bili povjereni, pa su skočili u olujno more, gdje ih je progutala riba, neki su slali svog slugu sedam puta na goru ne bi li ugledao oblačak, koji bi kasnije prekinuo višegodišnju sušu. Ovo je bila meni samo ilustracija da se čuda mogu dogoditi”, nastavio je uz referencu na priče o Jobu i Joni.

Prije nekoliko dana, za vikend, Ela, naša Belgijanerica, nestala je na Sljemenu, kod Hunjke. Iz jedne bezazlene…

Objavljuje Robert Loher u Četvrtak, 16. siječnja 2025.

Susret koji je spasio psa hladnoće

Potom – čudo. Kad je situacija postala već pomalo očajna, negdje oko 22 sata, ugledali su pješaka pored ceste, koji se spuštao sa Sljemena. Zastali su i pitali ga ako je negdje vidio psa. On psa nije vidio, ali im je zaželio sreću. Na kraju se ispostavilo da je taj čovjek junak priče i glavni razlog zašto vlasnik danas mirno spava pokraj svoje belgijske ovčarke.

“U 23 h, nakon što je duh bio klonuo, stigla je dojava, od rendžera sa Sljemena su dobili obavijest da je Ela viđena na zabačenoj stazi. Ispostavilo se da je čovjek kojeg su sreli bio kaplan, koji se spustio u dolinu i sreo psa. Dao joj je svoju jaknu jer mu se pas nije htio približiti, ali to se pokazalo ključnim jer je pas ubrzo nađen na mjestu dojave.

Vlasnik je beskrajno zahvalan, a pater je pak podijelio svoju verziju ove priče sretnog završetka. Kaže da je krenuo u dugu šetnju, sreo ljude koji traže psa i nastavio svojim putem. “Nakon zaleđenog mosta u jednom trenutku ugledam psa. Kad me je ugledao skoči i počne lajati. U normalnim uvjetima, kad se pojavi pas obično su negdje u blizini i vlasnici. Ovdje međutim nema nikoga. Onako u polumraku, odnosno na mjesečini i snijegu, da nije lajao rekao bih da je srna.

Belgijski ovčar (ilustracija) (Foto: Pexels)

Kaplan napisao što se događalo

Tada shvatim – to je belgijanerica koju traže! Tu je i lajna, duga oko 4 m. Reakcija kujice je izrazito oštra, reži, uplašena je, na bilo koji moj pokret hoće me napasti. Pomislim: Sad ću ja tebe odvesti u grad! Povučem lajnu, međutim kujica se uprla i ne da se ni maknut. Do tada ležala je na nekoj crnoj tkanini, možda njena košuljica, dosta tanko za tako niske temperature”, napisao je i nastavio:


“Uzmem mobitel da to javim, ali nema signala, u rupi sam. Odem 200 m unatrag, u doseg signala, i nazovem župnika. Već je zaspao, kasno je, 22.20, ali javlja se! Onako iza sna pita me ‘Koga si opet našao?’ Odgovaram: Ovaj put nije čovjek nego pas. Gore sam susreo vlasnike, traže ga, i jako im je stalo da ga nađu. Imaš li kakvu ideju koga da nazovem da dođemo do vlasnika? Kaže, postoje rendžeri, naš znanac Tomislav Knjaz, pošalji mi lokaciju i sliku kujice”, zaključio je kaplan i za kraj dodao kako je mjesto pronalaska bilo iznimno hladno.

“Mjesto pronalaska prozvao bih ‘sljemenski Sibir’ – bilo je jezivo hladno. Skinuo sam sa sebe staru toplu jaknu i ostavio je pored kujice da se ne smrzne ležeći na onoj tankoj tkanini, s obzirom da je župnik spominjao da će rendžeri tek ujutro doći po nju”, dodao je za sam kraj ovaj kaplan velikog srca. Na kraju Ela nije dugo čekala na svoju obitelj, a tužna priča je dobila svoj sretni završetak.

Zagrepčanin u centru grada podigao pogled: ‘Smrznuo sam se od prizora koji sam ugledao’