Pisanje oporuke sigurno smo svi vidjeli na filmu, no malo ljudi u stvari zna kako ova pravna praksa funkcionira. Oporučno nasljeđivanje ukratko omogućava osobi da odluči tko će naslijediti njezinu imovinu nakon smrti.
Oporuka je dokument kojim osoba izražava svoje želje o raspodjeli imovine, uključujući novac, nekretnine i druge vrijednosti. Nasljednici su određeni prema uvjetima navedenim u oporuci, što pomaže spriječiti nesuglasice među obitelji i nasljednicima.
Da bi bila pravno važeća, oporuka mora biti vlastoručna ili ovjerena od javnog bilježnika. Osoba može imenovati nasljednike, izvršitelja oporuke te navesti posebne uvjete nasljedstva. Oporukom se može imovina raspodijeliti prema osobnim željama, donirati za humanitarne svrhe ili podržati određene projekte.
‘Polubratu ne želi ostaviti ništa’
U slučaju da nema oporuke, imovina se nasljeđuje prema zakonskim pravilima, što možda ne odgovara željama preminule osobe. Zato je važno izraditi oporuku kako bi se osigurala raspodjela imovine prema volji osobe, uz pravnu zaštitu za sve uključene.
Mnogi osjećaju nelagodu zbog razgovora o oporuci, pa su tako slabo upućeni u to kako ova praksa funkcionira. Jedan čovjek iz Opuzena poslao je upit savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske bio je zbunjen jer mu je očuh ostavio suvlasništvu stana, iako postoje mogući drugi pravni nasljednici.
“Moj očuh je napisao vlastoručnu oporuku kojom mi ostavlja suvlasništvo stana. Može li on to jer, moja majka s njim ima i sina, mog polubrata, kojem on ne želi ostaviti ništa, kao ni našoj majci. Da li takva oporuka vrijedi i da li ja plaćam porez na nasljedstvo?”, pita se ovaj čovjek.
Žele dići kredit za stan, pa potražili pomoć: ‘1200 eura za troje ljudi je jako malo’
Svejedno može tražiti nužni dio
Čak i ako pravni nasljednik nije naveden u oporuci on može tražiti nužni dio, što su detaljno pojasnili savjetnici iz Sindikata. “Propisi o nasljeđivanju određuju da se prvo utvrđuje nasljeđivanje po oporuci, a nakon toga po zakonu. Oporučni nasljednik može biti svatko koga oporučitelj odredi i nije važno njegovo srodstvo prema ostavitelju. Kod zakonskog nasljeđivanja računa se krvno srodstvo, za što treba imati javne isprave i dokaze. U Vašem slučaju to znači da možete biti oporučni nasljednik vašeg očuha (ako je oporuka valjana), ali da Vaša majka i Vaš polubrat imaju pravo na nužni dio, ukoliko to zatraže”, odgovorili su mu iz pravnog savjetovališta.
“Važna činjenica je pri tome jesu li majka i Vaš polubrat već namireni u svom nužnom dijelu jer im je ostavitelj npr. darovao nešto, ili postoje neki drugi razlozi da ne budu nužni nasljednici, koje vi možete isticati, ukoliko zatraže nužni dio. Činjenice o tome da je neki nužni nasljednik namiren se također mogu unijeti u oporuku. Glede poreza na nasljedstvo, njega su oslobođeni samo partner umrlog i krvni srodnici u uspravnoj krvnoj liniji (djed-otac-dijete-unuk itd.). Dakle niste oslobođeni poreza na nasljeđivanje nakon očuha”, objasnili su mu i taj detalj.
U Hrvatskoj postoje dvije vrste privatnih oporuka. Prva je vlastoručna oporuka, koju osoba piše i potpisuje vlastitom rukom. Druga vrsta je oporuka napisana na računalu. U tom slučaju, osoba mora pred dvoje svjedoka potvrditi da je to njezina oporuka i potpisati je pred njima, a svjedoci također moraju potpisati dokument.
