Jedna Hrvatica neugodno se iznenadila ponašanjem zaposlenika jednog staračkog doma, u koji je otišla kako bi pokupila stvari nakon smrti njene bake, koja je tamo živjela godinama. Iskustvo je opisala na društvenoj mreži Reddit, ne skrivajući razočaranje.
“Jučer sam s mamom išla u bakin starački dom po bakine stvari nakon njene smrti. Baka je u domu provela skoro tri godine, a zbog konteksta priče spomenut ću da je mjesečna cijena bila cca 2000 eura i sve skupa je u domu manje od 90 članova”, započela je.
“Znači nakon tri godine su bili poprilično dobro upoznati s bakom, a i s mamom, s obzirom da ju je posjećivala tri puta tjedno. S bakom nikad nije bilo problema, osoblje ju je baš voljelo. Pri preuzimanju stvari smo komunicirali s pet radnika u domu i NITKO nije izrazio sućut, čak štoviše, bili su iznimno nezainteresirani za ikakvu komunikaciju, stvari jedva da smo i dobili.”
‘Stigao nam je račun’
“Razumijem da u domu stalno neko umire i da ti ljudi nisu emocionalno vezani za njih, ali nekako, što nije to stvar kulture? Ne mogu opisati kolko mi je bilo žao mame koju je to vidno razočaralo. Isto tako, baka je umrla prvog u mjesecu i idući dan je stigao račun od 120 eura za taj jedan dan, nekako nakon toliko dugo vremena i nakon toliko novca uplaćenog je l’ im stvarno taj jedan dan tako presudan i da ne mogu bez toga”, upitala je.
Njena objava izazvala je brojne komentare: “Ljudi otupe s vremenom na takvim poslovima. To je prirodna obrambena reakcija. Sućut su vam mogli i trebali izraziti usprkos tome. Za taj račun bi mogli i poslati prigovor i umanjiti ga. Ako je 2k mjesec, kako samo jedan dan može biti 120?”, “Starački domovi su općepoznati po deranju novčanika. Ali stvarno su odvratni što se tiče neizražavanja sućuti. Osnova kulture! Moja sućut”, “Iskreno, ja sam u sličnoj branši i potonuo sam emotivno do kraja. Ili dođeš do toga da te boli briga ili poludiš. Treće opcije nema, osim potražiti nešto bolje”, pisali su.
“Nama je osoba umrla 8. u mjesecu i morali smo platiti za cijeli mjesec (ali tako je i pisalo u ugovoru kada smo potpisivali). Razumijem da ljudi trebaju dobiti plaću, nije im ništa manja niti ništa manje sati rade ako netko umre. Imaju svoju smjenu koju moraju odraditi bilo 10 korisnika ili tri. Ali apsolutno tužno i ružno da nisu izrazili sućut. Nama su u domu stalno javljali promjene i zadnja tri dana bili koliko su mogli dostupni da nama i osobi olakšaju sve, i kad je osoba umrla onda su sve kaj je trebalo obavili, i kasnije kad smo išli po stvari su opet izrazili sućut”, ispričao je svoje iskustvo komentator.
Zagrepčanka o opasnosti koja prijeti djeci u centru: ‘Prošla sam tamo par minuta nakon nesreće’
