Veliki broj Hrvata već godinama živi u inozemstvu, nakon što su ondje otišli u potrazi za boljim poslom i drugim životnim prilikama. Osim u europskim državama, dio Hrvata svoju je sreću odlučio potražiti i u Americi. Rasprava o preseljenju u Ameriku nedavno je pokrenuta na Redditu.
“Hrvati koji žive u Americi? Poznajete li možda neke Hrvate koji su se prešli živjeti u Ameriku? Kakav im je život tamo i jesu li zadovoljni? Zanimaju me samo stvarna iskustva, a ne neke priče”, napisano je u objavi koja je ubrzo pokrenula reakcije.
“Moj bratić je liječnik u New Yorku, njemu je relativno ok, on ima brdo para, ali ga nikada nema doma, njegova supruga je neka konzultantica i ona ima brdo para, ali je nikada nema doma. Tako da imaju dadilju da im kupi djecu iz škole i brine o njima. Mislili su se vratiti u Hrvatsku, ali djeca imaju prijatelje u NY i ne pričaju dobro hrvatski, tako da nakon što djeca odrastu njih dvoje će se vratiti”, jedan je od komentara.
‘Zaprepastila sam se’
“Ja sam u Sjevernoj Karolini. Iako ne još za stalno. Budem tu otprilike po pola godine. Zaručnik mi je Amerikanac tako da čekamo moju imigrantsku vizu da ostanem tu za stalno. Iako je Europa i dalje opcija zbog trenutne situacije. Ima svojih prednosti i nedostataka kao i svaka država. No, ako imaš dovoljno novca, dobro ti je svugdje.
Sve je jako skupo u odnosu na ono kako je bilo do prije 2-3 godine kad sam prvi put došla. Ali i to isto možemo usporediti s Hrvatskom. Mi smo u potrazi za kućom već preko godinu dana jer ovdje, nažalost, seli jako puno ljudi iz Kalifornije i New Yorka i kupuju kuće u gotovini. Mi tražimo nešto s 3 spavaće sobe i poželjno uredom, i cijene za to su oko 500 tisuća dolara, što je ogromno povećanje u odnosu na razdoblje prije Covida. Ali kad sam vidjela da su cijene kuća u Osijeku za tu veličinu oko 300 tisuća eura, zaprepastila sam se. Razlike u našim i njihovim plaćama su 5-10 puta veće. Auti su puno jeftiniji, čak i europski.
Jedna od najboljih stvari ovdje mi je priroda. Predivno je i čisto. Ljudi vole boraviti vani, pecati, planinariti. Mislim da nigdje još nisam vidjela divlja odlagališta ili smeće na ulicama. Ni u velikim ni malim sredinama. Trude se da im sve bude puno zelenila. Hrana je hit or miss. Imaju jako puno odličnih jela, ali kvaliteta namirnica u nekim trgovinama i fast food mjestima je baš upitna. Meni je najveća mana što ne možeš nikamo pješice”, opisala je jedna Hrvatica.
‘Rekla je da nema šanse da se vraća’
“Sestra je bilo neko vrijeme. Cca 3 godine. Njoj je bilo dobro jer je ubola stan za male novce, a da nije rupa i da može biciklom na posao. U prvih pola godine stvorila kontakte i dokazala se i ponudili joj posao u Marylandu. Stari nam obolio prošle godine i vratila se tu. Otišla na kratko i rekla nema šanse da se vraća u Ameriku više osim turistički”, još je jedan od komentara.
“Ja sam došla prije godinu dana, živim trenutno na Martas Vineyard, moram priznati da sam u godinu dana napravila puno, pod puno ne mislim da novac, mislim na životno iskustvo i razvoj sebe. Ne mogu se požaliti, radim 4 dana po 5 sati kad je zima, vremena imam za sve, otok je predivan, mogu pješke gdje god, ako ne bus je tu, sigurno, ljudi su čudni ili samo ja ne znam, ali nije ni bitno.
Meni je bitno da ne moram krpati iz mjeseca u mjesec, da ne nitko ne d*ka na poslu, koji god da radim, da me cijene, i da se osjećam prihvaćeno. Nekako sam ukapirala da pare nisu sve, lijepo je kad ih imaš, ali i kad nemaš”, zaključak je jedne Hrvatice.
