Hrvatica o poremećaju koji ju uništava: ‘Najviše sam patila radi promjena na tijelu’

Poremećaji hranjenja često su okruženi mnogim predrasudama i mitovima koji otežavaju njihovo razumijevanje i pravovremenu pomoć oboljelima. Poremećaji hranjenja nisu pitanje površne želje za gubitkom kilograma, već ozbiljni mentalni poremećaji s dubokim emocionalnim, psihološkim i biološkim uzrocima.

Ono što je važno reći da nitko ne bira imati poremećaj hranjenja. To su ozbiljni poremećaji koji zahtijevaju stručnu pomoć, terapiju i često dugotrajan proces oporavka. Jednostavni savjeti poput “samo počni jesti” ili “prestani toliko razmišljati o hrani” nisu korisni i mogu dodatno pogoršati stanje.

Predrasude otežavaju oboljelima da potraže pomoć, umanjuju ozbiljnost bolesti i šire pogrešne informacije u društvu. Edukacija, otvoreni razgovori i podrška ključni su za stvaranje okruženja u kojem se osobe s poremećajem hranjenja osjećaju shvaćeno i sigurno u procesu oporavka.

Na početku anoreksije sam bila jako sama

„Sama sam odlučila smršaviti jer mi je bilo teško živjeti u svome tijelu. Bila sam si jako debela i ružna, nisam htjela više živjeti u takvom tijelu. Nisam se dobro osjećala u svojoj koži. Mislila sam da kada smršavim da ću imati više samopouzdanja i da ću sebe bolje prihvatiti, i da će me drugi prihvatiti. Da ću konačno biti uspješna u jednoj stvari“, priča nam devetnaestogodišnja djevojka koja se bori s anoreksijom.

Često se može čuti da je anoreksija samo dijeta koja je izmakla kontroli, no riječ je o složenom psihološkom poremećaju koji utječe na tjelesno i mentalno zdravlje te ima visoku stopu smrtnosti među svim mentalnim poremećajima.

„Na početku anoreksije sam bila jako sama, nisam se voljela družiti s drugima jer su oni stalno nešto jeli, bojala sam se da ću i ja morati jesti s njima. A i bila sam nervozna jer sam imala svoj plan vježbanja i nisam željela da se drugi miješaju u to. Nitko me nije razumio pa sam najviše voljela biti sama. Mama me je odvela u bolnicu i tamo sam bila hospitalizirana. I sada na trenutke pomislim da sam bila sretnija kada sam imala anoreksiju. Još uvijek se borim s mislima koji me vuku natrag u poremećaj. Krenula sam na psihoterapiju i napredujem, imam dane kada normalno jedem i nisam si previše debela. Ali onda imam dane kada mi je jako teško“, kaže djevojka koja boluje od anoreksije.

Zagrepčanka zgrožena situacijom u bolnicama: ‘I dalje dolaze tu, to treba ukinuti i napravit reda’

Podrška prijateljice je važna, zaboravim na kalorije

Dugotrajna anoreksija može imati ozbiljne posljedice na cijeli organizam poput oštećenja srca koji se manifestira kao usporen rad srca, nizak krvni tlak te postoji rizik od srčanog zastoja.

Tu su i hormonalne promjene, gubitak menstruacije, problemi s plodnošću, zatim slabljenje kostiju što znači povećan rizik od osteoporoze i prijeloma. Osim toga posljedica može biti i poremećaj probave, odnosno usporeni metabolizam, zatvor te problemi s mentalnim zdravljem koji se manifestiraju kao depresija, anksioznost, socijalna izolacija.

„Najviše sam patila radi promjena na svome tijelu, kada sam krenula dobivati na kilaži. I sada mi je to teško, ovisno od dana. Još uvijek se borim s time da se prihvatim sa zdravom tjelesnom težinom. Najteže mi je povezati svoje osjećaje i odnos prema hrani. Kada se s nekim posvađam ili imam loš dan, moje je rješenje da prestanem jesti. Ili pojedem previše.
Najviše mi pomaže moja prijateljica koja je uvijek tu za mene i uz koju zaboravim sve te priče oko kalorija. I terapija mi je dobra, koristi mi. Roditelji mi pružaju veliku podršku iako im nije lako razumjeti što se događa u mojoj glavi“, priča mlada djevojka.

Nemojte odustati, mene čeka još dugačak put

Osobe s anoreksijom često skrivaju svoje simptome, zbog negodovanja ili osude okoline. No važno je reći da anoreksija nije prolazna faza ni način kontrole težine, to je ozbiljan poremećaj koji može imati teške posljedice po zdravlje.

„Neki ljudi iz šire rodbine govorili su stvari koje su me dosta povrijedile kada sam bila u najgoroj fazi. Osjećala sam da me optužuju za stanje u koje sam se dovela i da me optužuju za bol koju nanosim svojim roditeljima. Prijateljica me je uvijek podržavala, makar sam je jedno doba odgurivala od sebe.

Nemojte odustati, budite ustrajni. Bit će loših dana kada se čini da je sve grozno, ali ako se trudite, idete na terapiju i pokušate razumjeti što se događa, s vremenom će biti sve bolje. Mene čeka još dugačak put, ali već i ovo što sam postigla je puno“, kaže devetnaestogodišnja djevojka koja je podijelila svoju priču o borbi s anoreksijom.