Prije tri godine Grad Zagreb je uveo obavezni sustav odvoza miješanog komunalnog otpada putem specijaliziranih plavih vrećica, poznatih kao ZG vrećice. Ovaj model uveden je kako bi se standardizirao način odlaganja otpada, povećala učinkovitost prikupljanja i smanjila količina miješanog otpada koji završava na odlagalištima. Zagreb tako treću godinu zaredom bilježi povećanje udjela odvojeno sakupljenog otpada, iako brojni građani izražavaju negodovanje tim pravilima.
Prikladno, u Facebook grupi “Balkanci u Njemačkoj” javio se jedan gastarbajter, koji živi u Bavarskoj. Detaljno je opisao što se zbog odvajanja otpada dogodilo u njegovoj zgradi, u kojoj žive Bosanci, Turci, Srbi, Hrvati, te jedna baka Njemica.
“Sve bi bilo idealno da nismo dobili kaznu od 2.500 eura zbog pogrešnog odvajanja smeća. Da, dobro čitate — dvije i po hiljade, jer je neko ubacio plastičnu bocu u bio kantu. I sad, naravno, niko nije kriv”, započeo je on svoju priču.
U šaljivom tonu opisao je sastanak stanara, koji je, kaže, ličio na sjednicu UN-a.
“Svako priča na svom jeziku, svi se slažu da je sistem nepravedan, ali niko ne zna gdje ide staklo od ajvara. Jedan Turčin tvrdi da je plastika isto što i papir ‘ako je tanka’, jedan naš čovjek kaže da ‘smeće nema naciju’, a komšija iz Srbije objašnjava kako je sve to ‘njihova taktika da nas oderu’. Gazda zgrade donio papir sa objašnjenjem boja kanti — Gelb, Braun, Blau — ali mi smo to shvatili kao kviz”, nastavio je.
Egzistencijalna kriza zbog plastike
“Onda je stiglo pismo od suda. U njemu piše da će se održati ročište jer niko nije htio da plati kaznu. U trenutku sam osjetio onu poznatu balkansku paniku: ‘Ma nisam ja, nego komšija na drugom spratu.’ A komšija s trećeg odmah kaže: ‘To su sigurno ovi novi iz Bosne, oni još ne znaju sistem.’ A ja sjedim i gledam u onu kantu, kao da ću u njoj naći odgovor na pitanje života”, istaknuo je.
“Najgore je što niko ne zna ko je ubacio šta. Svi zaklinju se u djecu, u pasulj, u Allaha, da nisu oni. Jedan Hrvat čak iznio dokaz, sliku svoje kese sa ispravno razvrstanim smećem, kao da je diplomirao ekologiju. Turčin predlaže da se kazna podijeli na sve stanare, Bosanac kaže: ‘Neću da plaćam tuđe plastike’, a Njemica uzdahne i kaže: ‘In Deutschland gibt es Ordnung’– a mi svi u glas: ‘Znaaaamo!'”, dodao je, a čini se kako red doista vlada u Njemačkoj.
“Sad se svi bojimo bacati smeće. Ljudi drže kese u stanu po tri dana jer više ne znaju gdje šta ide. Ja sam sinoć pola sata gledao u praznu jogurt čašu i guglao: ‘Ide li jogurt čaša u žutu ili plavu kantu ako ima poklopac od aluminija?’ Nikad nisam osjećao toliku egzistencijalnu krizu zbog plastike”, priznao je.
‘I smeće ima zakon’
“Sutra idemo na sud, i iskreno, ne znam šta da kažem. Ako pitaju ko je bacio pogrešno smeće, vjerovatno ćemo svi reći: ‘Nismo sigurni, ali vjerujemo da nije niko iz naše familije.’ Neko će vjerovatno pokušati objasniti sudiji da kod nas kući sve ide u istu kantu i da nam je to ‘u krvi’. Ali, eto, sad nam je u krvi i kazna.
I dok čekam ishod, razmišljam, možda nas ovaj sud i spasi. Možda će nam objasniti bolje nego svi plakati u zgradi gdje ide plastika, a gdje papir. A ako ništa drugo, bar ćemo naučiti da u Njemačkoj i smeće ima zakon”, zaključio je on.
