Ovu priču preuzeli smo iz tjednika 7dnevno. Ukoliko ju želite detaljnije pročitati, potražite tjednik 7dnevno na kioscima.
U ponedjeljak 6. svibnja u 11 sati sud je odredio deložaciju Ivana Valeka iz njegove kuće u zagrebačkim Gračanima. Situacija, kao i kod svake deložacije, bila je napeta, sumorna, teška. Policija, interventna policija, Hitna pomoć, odvjetnici, sudski izvršitelj, stanari, svjedoci i mediji… Hoće li poznati zagrebački poduzetnik završiti na ulici nakon 40 godina rada? Banka traži ključeve, nekretninu i ulazak u posjed. Valek iznosi svoje argumente, odvjetnik banke svoje. Policija je korektna. Smiruje Valeka, koji ponekad govori povišenim tonom. Blijed je.
Netko je pozvao i dolazi Hitna pomoć. Proučavaju medicinsku dokumentaciju. Valek je zbog deložacije odgodio put na ozbiljnu operaciju u Sofiju jer želi spasiti kuću. Na kraju, zbog lošeg zdravstvenog stanja ovršenika deložacija se odgađa… Mali predah za Ivana Valeka koji do sljedećeg pokušaja iseljenja mora naći financijski izlaz da isplati banku koja mu želi oduzeti sve nekretnine.
Valek objašnjava kako banka zapravo za nešto više od 10 posto vrijednosti želi doći do 100 posto vrijednosti njegovih nekretnina. Odnosno, za dug od 380.000 eura banka mu želi uzeti nekretnine vrijedne više od 2,5 milijuna. Tvrdi da to nije slučajno, a sve je počelo, kao i za mnoge druge, usvajanjem ovršnog zakona koji je donio Sabor.
Ovršni zakon
Sabor je, naime, donio zakon po kojem se nekretnina oduzima ovršeniku za 1/3 vrijednosti. Za to će se pobrinuti sudski vještak koji procjenjuje nekretninu za 50 % manju vrijednost od tržišne kako bi potraživanje banke doseglo trećinu vrijednosti. Na temelju toga, banka može provesti ovrhu i prodaju nekretnine na dražbi koju će kupiti njezina tvrtka. Konačno, banka se na temelju rješenja o ovrsi upisuje u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nad cijelom nekretninom, ili vlasnik postaje tvrtka ili firma koja je kupila objekt ili zemljište, a pravi vlasnik se izbacuje iz svoje kuće ili stana…
Ivan Valek zagrebački je poduzetnik koji je izgradio više od tisuću fontana i bazena širom svijeta, uključujući, naravno i Zagreb. Nastupao je na četiri svjetska sajma, imao je brojna predavanja u Americi na urbanističkim kongresima… No banci su zanimljivije njegove nekretnine nego njegovo znanje, vještine, poslovno iskustvo i urbanističko-arhitektonske kreacije kojima se divi cijeli svijet.
* Kako ste se našli u situaciji da vam prijeti deložacija i izbacivanje na ulicu nakon toliko uspješnih građevinskih projekata u kojima ste sudjelovali u proteklih četrdesetak godina?
Ulazak u EU nama poduzetnicima, kao i Hrvatskoj, trebao je omogućiti novu ekonomsku ekspanziju zbog konačnog otvaranja europskog tržišta bez političkih i birokratskih barijera. To su bila obećanja svih naših političara i premijera, uključujući i premijera Andreja Plenkovića koji je obećavao neslućene poslovne mogućnosti za hrvatske poduzetnike i izvoznike. S obzirom na svoja poslovna iskustva, odlučio sam proširiti svoje poslovanje i na EU, jer sam dotad uglavnom izvodio svoje projekte na drugim tržištima. Okupio sam stručan tim koji je razradio rješenja za projekte i izvedbe dječjih igrališta, fontana, bazena, navodnjavanje parkova… U svojoj kući planirao sam napraviti ogledni primjer za nove konstrukcije bazena, što bih pokazivao poslovnim partnerima. No za tako veliku investiciju trebao mi je novac…
(FOTO) Zagrebačke fontane u znaku velikog Vlahe Bukovca: Stota obljetnica smrti velikog slikara
* Trebao vam je novac za nove projekte?
Imao sam planove, s obzirom na to da sam zastupao jednu američku tvrtku za izgradnju bazena, koji su bili montažnog tipa, od inoksa, da ih ponudim na novom tržištu. Pilot-projekt tih bazena uspješno je izveden na jednoj građevini u Singapuru, gdje je takav bazen postavljen na njezinu vrhu, na visini od 150 metara. Ti bazeni bili bi jeftiniji i funkcionalniji od dosadašnjih talijanskih bazena. U toj pripremnoj fazi dobio sam informaciju da jedna hrvatska građevinska tvrtka – Konstruktor iz Zlatara, izvodi takve bazene u stambenom naselju Iver u Sesvetama, kao i na bazenu u Sveticama.
Odlučio sam ući u posao s Konstruktorom, a kako bih mogao ispunjavati svoje poslovne obaveze i sufinancirati te projekte, odlučio sam napraviti kreditni aranžman s bankom, koja se upravo pojavila na hrvatskom tržištu. Od banke dobio sam mogućnost za revolving kredit, a dogovor je bio sljedeći: čim Grad Zagreb plati radove izvođaču – Konstruktoru za gradnju bazena u Sveticama i Iveru, novac za moj dio posla ići će direktno za otplatu mojeg kredita banci. Međutim, kada je trebalo platiti radove, Konstruktor je odveden u stečaj i planirano plaćanje i otplata mojeg kredita nije realizirana. Tako su moji radovi ostali nenaplaćeni, a obaveza prema banci i mojem kreditu je ostala.
* Kada ste počeli poslovati s tom bankom?
S bankom sam počeo poslovati još dok su tražili svoje potencijalne klijente preko Plavog oglasnika, gdje su se reklamirali davatelji kredita. Banka je tada poslovala preko posrednika. Taj posrednik me spojio, uz moje plaćanje provizije od 8000 eura, s bankom u Klagenfurtu. U prvoj tranši dobio sam 350.000 eura kredita, za svoju prvu nadogradnju stambenog objekta i za podmirenje nekih svojih otvorenih financijskih obaveza.
To je bio moj prvi potpisani ugovor s bankom koja još tada nije imala dozvolu za rad u Hrvatskoj. Tada sam u poslovnom aranžmanu s tom bankom bio samo jamac. Godinu dana redovno sam otplaćivao kamatu na kredit koji sam koristio, ali ozbiljni problemi počeli su nakon 2010. godine, kada nisam mogao naplatiti posao koji sam realizirao preko tvrtke Konstruktor.
* Radili ste brojne fontane u Zagrebu, uključujući i one dvije ispred HNB-a i ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Je li moguće da vam Grad Zagreb za te fontane, radove i projekte nije platio ništa i koliko vam je ukupno dužan za sve vaše izvedbe?
Grad mi je ostao dužan, što je utvrđeno i na sudu, oko 400.000 eura, bez kamata u razdoblju od osam godina unatrag. O tome je postojala pravomoćna sudska presuda, na temelju elaborata građevinskog vještaka kojeg je angažirao sam Grad Zagreb. U elaboratu je utvrđeno da je Grad Zagreb naručio radove, da sam ih ja izveo, da je Grad preuzeo izgrađene objekte i opremu fontana u svoje vlasništvo, da fontane rade besprijekorno bez obzira ne vremenske uvjete… No Grad Zagreb svejedno odbija platiti svoje obaveze prema meni jer navodno postoji zastara u naplati financijskih potraživanja. Inače, 2016. godine sam Gradu poslao račun i te iste godine sam pokrenuo tužbu jer mi ništa nije plaćeno.
* Koliko je odgovoran pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić za to neplaćanje i kako su izgledali pregovori s njim?
Mogu reći da je Bandić za sve kriv! Sve je počelo nakon njegova telefonskog poziva, kad sam se preko Sljemena vraćao iz Zagorja. Počeo je: “Legendo, gdje si? Ti me jedino možeš spasiti, mene i Grad. Tvoj Milan na telefonu!” Pitao sam ga o čemu je riječ, a on me pozvao na sastanak u Vodotehniku, gdje je bio sa svim direktorima i projektantima. Došao sam na sastanak i rekao što treba ispraviti i napraviti kako bi te fontane ispred HNB-a izgledale reprezentativno. Tražio je da napravim projekt, što sam i učinio tijekom vikenda.
To je bio prvi projekt u Hrvatskoj u kojem se na fontanama mogla projicirati videoslika. U planu su bili i vodena magla, vodeni topovi… Kompletno sam osmislio vodene forme kakve još nisu bile viđene u Hrvatskoj. Moja ponuda bila je tada oko 5,5 milijuna kuna. Dogovor je bio, s obzirom na to da je bio kraj godine, uoči izbora, da mi plati par mjeseci poslije, u drugoj godini zbog uvrštenja izgradnji u gradski proračun.
Nije mi to bilo drago, ali sam pristao, a isporučiteljima opreme, kao garanciju, dao sam svoju kuću u Zagrebu. Da mi je tada Grad platio samo dio radova, ja bih isplatio svoje obaveze prema banci i do svega ovog ne bi došlo – ali Grad mi nije platio!
* Jeste li imali razgovore i osobne kontakte s novim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem?
Nikad nisam s njime osobno razgovarao. Samo službeno preko odvjetnika. Međutim, dosta me razočarao jer nisam mogao ni pomisliti da će se Grad žaliti na sudsku odluku po kojoj mi je dužan platiti radove i opremu. Da mi je Grad platio, svih ovih problema ja sada ne bih imao.
* Kakvi su bili financijski odnosi s bankom?
Banka mi je ukupno posudila oko 520.000 eura, od čega sam im vratio oko 140.000. Kao garanciju, dao sam im svoj stan od 142 kvadrata. Kada bi se to preračunalo prema sadašnjoj vrijednosti nekretnina, bio bih im dužan oko 80.000 – 100.000 eura, a ostala bi mi sva moja imovina ukupne vrijednosti veće od 2,5 milijuna eura.
Ovako mi je banka blokirala kuću u Zagrebu od 1200 kvadrata, vilu u Dubrovniku koja je procijenjena na 1,2 milijuna eura, gradilište na Lašćini od 200.000 eura, kuću u Požarinju… Tražim od banke da mi skinu blokadu s neke od nekretnina.
Ja ću je prodati i vratiti dug banci. Ali banka to ne želi. Ona me hoće potpuno uništiti. Očito je da banka ide na moje nekretnine koje su velike vrijednosti. Ovako, za potraživanje od 380.000 eura, banka hoće moje nekretnine koje vrijede više od 2,5 milijuna eura!
Ovi postupci s bankom financijski su neizdrživi zbog velikih sudskih pristojbi, odvjetničkih troškova, troškova sudskih vještaka… Kako to platiti i kako zaraditi novac ako vam je blokirana firma i ne možete poslovati i ako vam je blokirana imovina koju ne možete prodati kako biste došli do novca?
* Koje sporove vodite s bankom?
Vodim dva spora. Jedan je u Rijeci, gdje vodim postupak za ništetnost ugovora jer sam u Hrvatskoj, kao jamac, potpisao ugovor s bankom iz Austrije dok ta banka još nije imala dozvolu za rad od HNB-a. Drugi postupak koji vodim s bankom ovaj je ovršni postupak na temelju kojeg me žele deložirati. Ovdje je apsurd u tome što banka ima pravo na 142 četvorna metra kuće, a žele mi uzeti kuću od 1200 kvadrata, i to na temelju usmenog tumačenja suca i banke, a ne sudskog rješenja i presude. Čak je i Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrdio da sam u pravu i da banka nema pravo, na temelju presuđenih 140 kvadrata, na nekretninu od 1200 kvadrata.
* Trenutno ste uspjeli odgoditi deložaciju. Koji će biti vaši sljedeći koraci?
U ovom vremenskom okviru pokušat ću naplatiti svoja legitimna potraživanja od Grada Zagreba kako bih riješio svoje obaveze prema banci, od kojih ne bježim, ali se ne slažem da mi za iznos od 380.000 eura banka oduzme nekretnine vrijedne više od 2,5 milijuna.
* Koliko ukupno imate nenaplaćenih potraživanja od raznih naručitelja iz Hrvatske?
S kamatama, računam oko dva milijuna eura.
* S obzirom na sve što ste prošli u proteklih desetak godina, kada biste riješili ovaj svoj problem, biste li nastavili poslovati u Hrvatskoj?
Bih, ali bih u posao ugradio ovo iskustvo koje sam stekao u poslovanju s Gradom Zagrebom, uključujući i iskustva sa sudovima i bankama.
(FOTO) Sinoć su Bandićeve fontane zasvijetlile u čast zagrebačkih heroja
* Što je bilo s dugom Grada Zagreba prema vama? Jeste li s Bandićem razgovarali o tome?
Sljedeće godine, nakon dva mjeseca, nije bilo nikakvih ispunjavanja financijskih obaveza Grada prema meni, ali mi je došao Bandićev suradnik Žarko Horvat, koji mi je predložio da mi Grad plati za neke izmišljene radove na krovu Cibonina tornja ili za nepostojeće radove na sanaciji nekog klizišta na Črnomercu. To bi mi mogli platiti, a za stvarne radove na fontanama mi nisu mogli platiti! Zašto je to tako bilo moguće, nikad mi neće biti jasno.
Nisam pristao na takvu nezakonitu ponudu. Na tom natezanju oko opcije i načina plaćanja izgubio sam šest mjeseci, ali opet ništa nije realizirano, a moj je položaj postajao sve teži. Na kraju je došla posljednja Bandićeva ponuda. Rekao je: “Evo ti mojeg vozača i otiđi s njime u Hercegovinu do kuće moje majke. Tamo imam bazen koji treba natkriti. Molim te, napravi mi to.”
Otišao sam u Hercegovinu sa službenim vozačem Grada Zagreba i vidio situaciju s Bandićevim bazenom dimenzija 10 x 15 metara. Ocijenio sam da bi ti radovi mogli koštati oko 60.000 eura. Rekao je da je to u redu, a on će mi to platiti kroz stari dug od fontana, ali prije to moram napraviti. Rekao sam da ću posuditi 60.000 eura, ali da Grad jamči za dug i da ću napraviti to što traži. Bandić na to nije pristao, a nakon toga su naši odnosi potpuno zahladnjeli. Nakon toga Bandić se nešto razbolio, pa je malo otišao u zatvor, tako da nije bilo moguće doći do njega… Tražio sam ga i nazivao svakog jutra, osobno i preko tajnice. Obećavao je plaćanje u sljedećih par dana, pa sljedeći mjesec, dok nisam došao s naplatom gotovo u zastaru.
* Što se dogodilo nakon Bandićeve smrti?
Dobio sam presudu, još dok je Bandić bio gradonačelnik, da mi Grad mora platiti radove. U međuvremenu je Bandić umro, a na njegovo je mjesto došao novi gradonačelnik Tomislav Tomašević. Tomaševića je dočekala presuda suda, ali ni on ne plaća preuzete gradske obaveze. Poručuje mi da neće platiti jer je presuda u zastari i upućuje me na žalbu. I tako se Grad Zagreb žali na presudu zadnjeg dana, prije isteka roka za žalbu, i ta žalba se sada nalazi na rješavanju na Vrhovnom sudu.
