Život u trećoj dobi može biti okrutan. Mnogi građani u jeseni života, često nemoćni i ovisni o tuđoj pomoći, ostaju sami i prepušteni sebi i svojim često mizernim primanjima, koja su velikoj većini nedostatna za dostojanstven život.
Ovakvih priča nažalost ima i previše. Više takvih priča podijelila je članica grupe “Od Srca do srca za beskućnike” koja tijekom cijele godine radi na tome da i oni koji imaju malo ili ništa, ipak žive koliko toliko dostojanstven život.
“Jedna članica iz Like nedavno mi je rekla ‘ne mogu više, barem da 2 do 3 tjedna odem odavde, guše me zidovi i samoća’. Danas mi se javila članica iz Zg. sa sličnom situacijom
‘…gubim volju, i sa centrom za krizna stanja razgovaram, na inzulinu sam kao i mnogi, ali nikad me nitko nije pitao ništa, sama sam, bolesna, kao i mnogi drugi, ali nitko mi nema otići u dućan, ljekarnu, 4 godine mi kćer nije došla, unuci ponekad mi donose ručak.’
Objavljuje Vesna Ribarić u Subota, 15. ožujka 2025.
‘Žena očiju punih suza’
Iako nisam u nekoj formi i nisam otišla na planirani izlet, odlučila sam s vrećicom voća sjesti u taxi i odvesti se pod Sljeme. U maloj dvoetažnoj kućici dočekala me sitna žena od 75 g., žena očiju punih suza, očito joj treba tuđa pomoć, recimo iz projekta “Zaželi”, pokretna je unatoč bolovima, vrtoglavici i raznim dijagnozama, no, najveća je bol tuga za obitelji”, piše u velikoj objavi. U nastavku je podijelila i zašto se ova osoba nije javno eksponirala.
“Osjeća se izdana, željela je javno prìčati o svemu, čak smo to i snimili, no, odustala je jer misli da čini krivo. Da li je krivo ili pravo, pustiti ćemo da sama odluči. Bilo bi odĺično za nju da nekome ponudi krov nad glavom u maloj sobici od cca 10m2 u prizemlju jer je kućica na rubu šume i ipak bi imala nekoga za pomoć… razmisliti će o tome. Ako se za to odluči, mi ćemo to urediti, obećala sam.
Razmislimo o svojim roditeljima, susjedima, prijateljima koji žive slično i budimo im potpora jer osjećaj odbačenosti je teški teret”, zaključila je.
Majka očajna što rade djetetu u školi: ‘Ja više ne mogu, na rubu sam suza’