Prošla je već godina dana od kada smo na današnji dan 2021. godine saznali kako nas je zauvijek napustio legendarni Plavi 9, Zlatko Cico Kranjčar. Bio je jedan od ključnih Dinamovaca oko kojega se gradio današnju kult ‘zagrebačkih plavih’. Za Zagreb on znači baš koliko i Ivor Robić, Smogovci ili Gospon Fulir. Upravo zato na današnji dan, prisjećamo se omiljenog zagrebačkog fakina, nogometaša bez premca.
Rođen je u Zagrebu, u radničkom kvartu Ferenščici za koje je svojedobno rekao da nije to siromašan već bogat kvart jer je imao puno livada za igranje, nešto što današnjoj djeci nedostaje. Povijest ovog grada iskrojio je kada je 1982. godine Dinamo osvojio naslov prvaka, a tada Cico postaje omiljeni zagrebački dečko. Prema njegovom liku (ali i fakinskom osmijehu), napravljene su i kultne Dinamove figurice, igračke kojima su se tada baš svi htjeli igrati.
Velikan s krivim prezimenom
Puno toga se zna o Kranjčaru jer kako i ne bi o toliko važnoj figuri u gradskom nogometu. No, mnogi ne znaju da je Cicino prezime zapravo bilo Krajnčar, ali je prilikom vađenja osobne iskaznice kada je napunio osamnaestu, službenik krivo upisao njegovo prezime pa je tako Zlatko postao Kranjčar.
Cico mu je pak nadimak kojeg mu je dala mama jer je imao dudu do pete godine. Tako je nastao Zlatko Cico Kranjčar!
Svojim talentom, ali najvažnije karizmom, slovio je kao “normalan” čovjek, purger koji je, kako je jednom rekao, previše govorio kaj. Fakin kojeg su obožavale i bake i djedovi, ali i curice i dječaci.
Pristupačan i vedar, uvijek nasmiješen, raspoložen za razgovor, takav je bio Cico. Baš kao i na terenu, lak na nogama i širok na osmijehu. Pripadao je generaciji igrača kojeg su gledatelji pratili i sa utakmica i sa TV-a, a baš i tome duguje svoju najveću popularnost. Kao i mnogi Dinamovci tog vremena, no on je imao nešto što drugi nemaju – osmijeh i baš zato mu se tepa da je bio ‘dobri duh Zagreba’.
Dinamov uspjeh, njegov san
Kranjčar je odigrao 307 utakmica za Dinamo, te je postigao 98 golova u prvenstvu, a u sezoni 1981/82. osvojio naslov prvaka, a osvojio je i dva put Kup bivše države s Plavima.
Karijeru je nastavio u Rapidu iz Beča, a karijeru je završio u SV Wienerfeldu 1990. godine. Nakon toga je dva puta bio za kormilom Dinama i osvojio je prvenstva 1996. i 1998. godine, dok je sa Zagrebom osvojio legendarni naslov 2002. godine.
Kao igrač dva put je nastupio za reprezentaciju hrvatske, dok je kao izbornik bio na njenom čelu od 2004. do 2006. godine.
Zlatko Kranjčar preminuo je u 65. godini života nakon kratke i teške bolesti, a iza njega ostala je velika karijera koju je imao kao igrač Dinama i Rapida, te kao trener hrvatske reprezentacije, NK Zagrebom i njegovim Dinamom.
No, odnos sa Dinamom nije bio lak. Naime, nakon što je Cico već bio trener sa velikim kredibilitetom, njegov sin Niko tek je gradio svoju. Sjetit će se mnogi, iz Zagreba, grada kojem je njegov tata podario toliko puno, ispraćen je u Hajduk. Uz mnoge grde povike i ružna skandiranja.
Oprostio je to Dinamu, navijao za njege do posljednjeg dana, ali vjerujemo da nikada nije zaboravio, jer uvijek se najviše ponosio svojom djecom. Kćeri Lanom i četiri godine mlađim Nikom. Lana je uspješna odvjetnica sa troje djece i suprugom Francuzom koji je investicijski bankar, dok je Niko nakon nogometne karijere postao UEFA-in ambasador za ženski nogomet. Jasno, ima tu još puno za napisati o Niki, ali o tome drugom prilikom.
Emotivan oproštaj
Cicek je ispraćen na posljednji počinak na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji velikana, gdje je zauvijek našao svoj počinak uz druge legende Modrih, uz Zagorske popevke i Sinatrin “My way”.
Još svi pamtimo i emotivan oproštaj Nike Kranjčara u hotelu Westin kada je o svom ocu rekao:
“E, moj Cicek, znam da me sada gledaš odozgo. I da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu. A znaš koliko to ne volim. Bio si idol, vodilja, prijatelj, bio si dobri duh našega grada”.
