Medicinske sestre svakodnevno se suočavaju s izazovima koji zahtijevaju profesionalnost, strpljenje i izuzetnu emocionalnu izdržljivost. U njihovim rukama, zdravlje i dobrobit pacijenata nisu samo posao, već i poziv. Njihov rad u bolnicama, klinikama, domovima zdravlja, ali i školama i drugim institucijama, čini temelj zdravstvenog sustava.
Rad medicinske sestre nosi visoke zahtjeve, kako fizičke, tako i psihičke. Smjene su dugačke, a brojni pacijenti zahtijevaju stalnu pažnju i njegu. Osim toga, medicinske sestre se često suočavaju s emocionalno teškim trenucima: od gubitka pacijenata, kroz stresne situacije u hitnim slučajevima, pa do svakodnevnog suočavanja s patnjom i neizvjesnošću.
O svim izazovima, ali i lijepim stranama posla medicinske sestre povodom Međunarodnog dana medicinskih sestara i tehničara razgovaramo s doc.dr.sc. Vilmom Kolarić, mag. med. techn., glavnom sestrom Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac KB Merkur.
Mlade medicinske sestre trebaju puno učiti
Puno je razloga zašto se netko odlučuje za neki poziv, no kada se netko odluči za poziv koji znači pomaganje 24 sata dnevno, ne treba pitati za motivaciju.
U doba kada sam išla u srednju školu puno nas djevojčica maštalo je da postanemo medicinske sestre. Jedino iskustvo koje sam imala kao djevojčica bilo je kada sam imala sedam godina i ležala u bolnici. Sjećam se i danas kako su se medicinske sestre brinule o meni, tješile o olakšale mi svaki odlazak na pretragu. Uvijek su bile prisutne i od tada sam počela idealizirati zvanje medicinske sestre.
Kada se osvrnete na svoj profesionalni put, koji događaj Vam se najviše urezao u sjećanje?
Najdublje mi je ostao u sjećanju trenutak kada sam nedugo nakon što sam počela raditi bila u noćnoj smjeni sa starijom kolegicom koja me je kako uvijek govorim naučila raditi posao medicinske sestre. Jednoj pacijentici je bilo loše i pacijentica iz iste sobe je pozvonila. Javila sam se na zvono i došla vidjeti što se zbiva. Otišla sam po aparatić za mjerenje šećera u krvi jer sam radila na Odjelu za dijabetes. Šećer je pacijentici bio dobar.
Izmjerila sam krvni tlak on je bio jako nizak, provjerila puls koji je bio jako slab. Kako nisam znala što se zbiva, opisala sam simptome starijoj kolegici i zamolila da ona proba izmjeriti krvni tlak jer nisam sigurna da sam dobro izmjerila. Kolegica je odmah shvatila što se zbiva jer je pacijentica čekala na ugradnju fistule za kroničnu dijalizu. Naravno bila je u edemu pluća. Često se toga sjetim i prepričavam mladim kolegicama jer nije sramota pitati, a pogotovo mlade medicinske sestre koje trebaju još puno učiti. Nakon tog događaja znala sam u čekaonici prepoznati pacijenta s edemom pluća po karakterističnim simptomima i to mi se nekoliko puta i dogodilo u mom stažu (bez ijedne dijagnostičke pretrage).
Učiteljica Željka: ‘Mitovi o našem poslu su da ništa ne radimo, da smo cijelo ljeto kod kuće’
Dobra organiziranost je ključna
Kada razmišljate o svojoj svakodnevici na poslu, što biste izdvojili kao najzahtjevniji aspekt svog rada?
Danas kao glavna sestra Klinike susrećem se najčešće s izazovima organizacije sestrinske službe zbog poznatog razloga nedostatka medicinskih sestara. Osim toga tu su organizacijski poslovi koji su u opisu mog radnog mjesta. Također i poslovi koji nisu u mojem djelokrugu rada ali kada pokažete da uvijek imate nekoliko rješenja za jedan problem onda ste uključeni u sve poslove kako bi Klinika dobro funkcionirala. Gotovo svakodnevno kada uđem kroz vrata Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac, obraća mi se administrativno osoblje, djelatnici na porti, spremačice… bez obzira što im nisam nadređena, često dođu u moju sobu da kažu svoj problem. Naravno da znaju da im ja nisam rukovoditelj, ali kažu „znam da se Vama mogu požaliti i da ćete nešto poduzeti“.
Kako se nosite s izazovnim i emocionalno zahtjevnim situacijama u Vašem radu?
Kad su u pitanju stresne situacije tu imam zakašnjelo reagiranje, valjda zbog dugo godina rada u sestrinstvu. Kad je u pitanju neki izniman stres, sve napravim brzo, ekspeditivno i bez panike. Stres nastupi tek kad je sve odrađeno – tad mi se tresu ruke i imam neke druge reakcije. Emocionalno stresne situacije na oko podnosim mirno i uvijek sam ta koja smiruje situaciju i koja će bodriti druge. Uglavnom sam sama uzrok stresnih situacija jer sam aktivna na mnogim poljima kako sestrinstva tako i drugih aktivnosti u koje sam uključena.
Radim 20 % radnog vremena na Hrvatskom katoličkom sveučilištu kao docent, držim vježbe studentima sa Zdravstvenog veleučilišta, predajem i držim vježbe na Veleučilištu Ivanić-Grad, Sudjelujem u radu Društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a, Udruge ZA Rane – Hrvatska inicijativa, volontiram u Udruzi Projekt Sreća, uvijek sam aktivni sudionik na Kongresima i Tečajevima za edukaciju medicinskih sestara te sudjelujem na raznim Javnozdravstvenim akcijama za što je potrebno puno vremena, dobra organiziranost kako bi se sve uskladilo.
Moramo boriti da visokoobrazovane medicinske sestre ostanu
Koliko je suradnja među članovima tima ključna za učinkovitost i kvalitetu vašeg rada?
Timska suradnja u mom poslu je od iznimne važnosti. Kao glavna sestra Klinike imam odličan tim glavnih sestara na koje mogu računati i spremne su na suradnju. Ono što je jako važno da su sve medicinske sestre iznimno vrijedne i suradljive, kada se treba međusobno pomagati između odjela. Kada imate takav tim onda je sve moguće odraditi. Medicinske sestre Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac najvećim dijelom provode edukaciju osoba sa šećernom bolešću i to rade profesionalno i sa suosjećanjem.
Koje promjene smatrate nužnima u sustavu kako bi se stvorili bolji uvjeti za obavljanje vašeg posla?
Po mom mišljenju svakako je plaća jedan od vrlo važnih faktora, ali tu je niz drugih stvari. Nedostaje nam medicinskih sestara pa moraju raditi prekovremeno i iscrpljene su. Veliki problem je priznavanje visoke stručne spreme koja je sada priznata samo na rukovodećim radnim mjestima i nekim specifičnim radilištima. Problem je i u tome da naš zdravstveni sustav još nije svjestan kao ni društvo da se moramo boriti da visokoobrazovane medicinske sestre ostaju u našem zdravstvenom sustavu. Vjerojatno bi i ostale u Hrvatskoj da su pravedno stimulirane za svoj rad.
Koji je Vaš savjet mladima koji razmišljaju o ovom pozivu?
Moj savjet mladima koji razmišljaju o ovom pozivu – da je to jedan humani poziv i da se za njega odluče ako su spremni saslušati nekoga u njegovoj nevolji, ako su ga spremni okupati, nahraniti…. Onda je to poziv za njih. Preporučila bi mladima da nakon srednje škole za medicinske sestre počnu raditi da steknu iskustvo. Danas postoje brojne mogućnosti studiranja uz rad na dodiplomskom i diplomskom studiju sestrinstva i za sve ima vremena. Smatram da bi im bilo puno lakše da prvo steknu iskustvo a onda korak po korak dalje, baš kao i u životu.
