Ususret obilježavanju tjedna borbe protiv rasizma u organizaciji CMS-a (Centar za mirovne studije), donosimo seriju članaka o životu stranaca u Zagrebu.
Nakon naše prve priče sa zagrebačkih ulica, sve u sklopu obilježavanja tjedna borbe protiv rasizma, nastavljamo dalje. Ovog puta nemamo anonimnog sugovornika koji nam je ispričao koliko mu je bilo teško pri dolasku u Zagreb prije petnaestak godina. Naš današnji sugovornik Abbey Jobe u metropoli je već dulje od desetljeća. Dolazi iz Gambije i svakako je važan za priču o borbi protiv rasizma.
Ako se pitate zašto, Abbey će u nedjelju poslijepodne, s početkom u 16 sati, potpuno besplatno povesti zainteresirane posjetitelje ispred zgrade HNK na malu turu po gradu. Znamenitosti koje će obići su važne upravo za doseljenike. Mi smo kontaktirali Gambijca sa zagrebačkom adresom, a on nam je spremno odgovarao na naša pitanja o životu u Zagrebu te problemima s kojima se susretao ili se pak susreće.
‘Diskriminacija je razarajuća’
Za početak nam je objasnio kako fizičke prijetnje ili pak nasilje nemaju toliku snagu kao diskriminacija. “Kako da vam to objasnim, diskriminacija je… razarajuća. Ljudi imaju svijest, nije isto pružati takve obrasce ponašanja na ulici gdje su i drugi ljudi koji sve to promatraju. Puno je gora ona sistematska diskriminacija, na poslu, ili u nekoj javnoj ustanovi.
Tamo takvi obrasci ponašanja nisu baš vidljivi, dok se na ulici, barem ja osobno, ipak osjećam sigurnije, ipak su oko nas ljudi koji će takvo ponašanje, verbalno ili fizičko, ipak osuditi, jer imaju savjest koju sam ranije spomenuo”, priča nam sugovornik.
Uz vlastita nahođenja, Abbey tvrdi kako mu je uvelike pomogao CMS, ali i Panafričko društvo u Hrvatskoj. “Suosnivač sam tog društva. Temeljna ideja je bila stvoriti osjećaj zajedništva s drugim strancima i Afrikancima koji žive tu. Pomažemo i onima koji tek dolaze te se trebaju integrirati u hrvatsko društvo. Naravno, družimo se, cilj je da se osjećamo doma daleko od domovine.
Pohvalio je Zagreb
Naravno, nismo zatvoreni ni prema domaćim ljudima. Poanta je da svi zajedno činimo okruženje sigurnijim i inkluzivnijim. Sjajno surađujemo s brojim institucijama ovdje poput CMS-a, tu je i Centar mladih Ribnjak. Mislim da je taj spoj domaćih institucija zajedno s našom i sličnim udrugama pomogao da se stranci brzo i efikasno integriraju ovdje”, priča nam Gambijac.
“Moram posebno pohvaliti Zagreb koji se pokazao blagonaklonim za naše snalaženje. Nadam se da će i drugi gradovi u Hrvatskoj krenuti tim stopama, premda ne znam točno i detaljno kakvo je stanje u drugim gradovima. Nadam se da je kao u Zagrebu. Financiraju naše međukulturalne aktivnosti i jako smo sretni zbog toga”.
Kada spominjemo događanja, Abbey će u nedjelju poslijepodne biti vodič po gradu. Naravno ima toga još, ali nas je posebno razveselilo kada nam je na pitanje osjeća li se sigurnim na ulicama po kojima hoda već desetljeće, odgovara potvrdno.
Pitanje sigurnosti
“Zagreb je jako siguran grad. Prije jedanaest godina, kada sam tek došao, bilo je malo drugačije. I dalje je to bio siguran grad, pogotovo ako znamo da tada nije bilo baš puno ljudi tu moje boje kože. Danas je puno stranaca, drugačije je.
Mislim da se društvo ovdje i dalje prilagođava toj novonastaloj situaciji. Navikavaju se na migrante. Nismo još došli do kraja. I dalje se osjeti da ima prostora za napredak. Isto tako, diskriminatorna ponašanja ‘ne biraju metu’. Podjednako se odnose prema onima koji su tek došli i onima koji su tu desetak ili više godina”, otkriva nam.
“Jasno, domaće stanovništvo na prvu ne može vidjeti tko je tu koliko dugo, ne krivim ih za to naravno. Isto tako, ljudi tu dolaze iz razno raznih razloga. Ima još prostora za napredak kako bi nas do kraja prihvatili i potom uživali u raznolikostima. Osjećam li se zbog toga sigurnije danas nego kada sam došao?
Prostor za napredak
Rekao bih ne. Ali se osjećam ugodnije”, zaključio je naš sugovornik. Na kraju dana, baš kao i u slučaju našeg prvog sugovornika, Abbey je morao iskrčiti svoj put prema prihvaćanju od strane domicilnog stanovništva. Danas je već starosjedioc u Zagrebu, a tu je i uostalom, kao što se vidi i na slici, diplomirao.
Stigli smo porazgovarati i o Gambiji, te glavnom gradu Banjulu. Iako Abbey voli Hrvatsku i Zagreb, neke stvari mu ipak nedostaju. “Fale mi klasične stvari. Obitelj, prijatelji, moja rutina. Znaš što, fali mi odbojka na pijesku. Toga ovdje baš i nema, to mi strašno nedostaje”, ispričao je. Tvrdi i da život nije baš drugačiji nego u Africi. Iako su ljudi različiti, puno toga nam je zajedničko. Čak i preko kontinenta.
Za sam kraj našeg razgovora, ostavio je poruku. “Dok obilježavamo Tjedan borbe protiv rasizma, sjetimo se da suzbijanje rasizma nije samo jedan događaj ili trenutak – to je doživotna predanost pravdi, jednakosti i poštovanju svih ljudi. Zajedno možemo izgraditi budućnost u kojoj se svatko tretira s dostojanstvom, pravednošću i poštovanjem, bez obzira na boju ili podrijetlo. Borba protiv rasizma je borba za čovječanstvo”, zaključio je.
Afroamerikanac opisao što je doživio Zagrebu: ‘Uhvatio me za vrat’
