Grad Zagreb je prepun stranaca. Za to nam ne trebaju statistički podaci. Metropola je u posljednjih nekoliko godina postala poželjna destinacija za radnike iz Azije, pogotovo Filipina i Nepala. Već smo i navikli da je Zagreb dobio svoje specijalizirane trgovine s proizvodima iz tog dijela svijeta. a istočni dio grada, točnije kvartovi po kojima vozi tramvaj broj 2 za Žitnjak, postao je njihov dom.
Neki dolaze kratkoročno, neki pak žele ostati u Lijepoj Našoj i tu osnovati obitelj. Svatko ima svoje razloge dolaska, ali i planove za budućnost. Najčešće pronalaze posao u građevinskom sektoru ili pak onom uslužnom, a iznimno popularna opcija su i aplikacije za dostavu hrane. Ipak, najbolje su se snašli baš Filipinci. Njih je u ovom trenu u Hrvatskoj gotovo deset tisuća.
Takva velika zajednica sa sobom nosi kulturu i običaje, hranu i sve one distinkcije koje ih čine onome što i jesu. Takvi su i Filipinci. Osim dobrog glasa koji ih prati jer iznova pokazuju da su dobri radnici, sa sobom su ponijeli i jezik ali i religiju. Nije slučajno velika zajednica Filipinaca baš u Hrvatskoj. Osim navodno sličnog mentaliteta, veže nas i vjera. Filipinci su većinski katolička nacija.
Tagalog je dominirao Jarunom
Zanimljivo, Filipini su se zbilja dobro udomaćili u gradu. Ove nedjelje održana je jedna posebna sveta misa baš za njih i to na jeziku tagalog koji se najviše govori na sjeveru zemlje, na otoku Luzon. 1937 postao je i službeni jezik Tajlanda, premda dobar dio stanovnika sjajno barata engleskim. Misa je bila iznimno posjećena, pisalo se o nekoliko stotina vjernika, no mi smo u utorak saznali da ih je na misi bilo još i više, gotovo 1000.
Nije nam bilo teško doći do informacija o njihovoj zajednici. Nakon misnog slavlja koje je predvodio svećenikom Nelson Barbona koji je posebno stigao samo za ovu priliku iz Rima, osjetili smo potrebu kontaktirati zajednicu i vidjeti što nas sve čeka u budućnosti. Njihov utjecaj je sve jači, uostalom prošlog smo tjedna pročitali da će u utrku za gradonačelnika u Solinu ići baš Filipinac. U ovom trenu vjerojatno nema šanse ali tko zna što nosi budućnost.
Nakon inicijalnog kontakta s Erwinom sa Filipina koji se potrudio organizirati ovu svetu misu na najbolji mogući način, došli smo i do predsjednika hrvatsko-filipnske zajednice Filipa Peše. On nam je odgovorio na nekoliko pitanja o zajednici, njenom snalaženju u Zagrebu i budućnosti koju nam nosi suživot s njima, u čini se, sve većem broju.
Spirit of the living God!!!
1st Roman Catholic Tagalog mass at Jarun Catholic Church Zagreb Croatia 🇭🇷⛪️🇵🇭 (Group of Choir 🇭🇷⛪️)Objavljuje Maricel dela Cruz u Ponedjeljak, 25. studenoga 2024.
U planu trajno preseljenje za dvojicu svećenika
Kako nam otkriva Filip, misa je ispala pun pogodak. Na njoj se, kako kaže pojavilo do 1200 vjernika. Kada smo ga pitali kako da Filipinci dolaze baš u tolikom broju, odgovor nije bilo teško pronaći. “Glavni razlog je definitivno slična kultura i ideologija. Svakako je veliki faktor i zarada koja je znatno veća nego u Bliskom istoku”, otkriva. S takvim uvjetima im nije bilo teško odabrati destinaciju u Europi.
Hrvatska je i dalje relativno jeftina s obzirom na ostatak zapadne Europe po pitanju stanarine i sličnih troškova, a plaće su neusporedive s onima koje se nude na njihovom domaćem tržištu. Važna je očito i duhovnost. Nakon više nego uspješne mise u Crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu, ozbiljno se razmišlja o trajnijem “mandatu” kako bi zajednica mogla redovito dobiti svetu misu na svom materinjem jeziku.
Kako kaže Filip “Spominjalo se dolazak njihovog svećenika koji bi svakako bio potreban zbog potreba ljudi koji su ovdje, a sve ih je više, te zbog duhovnih potreba hrvatski svećenici nisu u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti”, kaže nam. Njihova “asimilacija” u domaću nAm kulturu će još pričekati, ali sve veći broj trajno naseljenih stranih radnika u Zagrebu stvorio je nove dinamike a Filipinci se među Nepalcima, Indijcima i ostalima ipak najbolje snalaze.

Filipnke kao rješenje za problem demografije
Uostalom, ne smijemo zaboraviti kako su još prije 7 godina u Dalmaciji neki pokušali riješiti naš gorući demografski problem spajanjem Hrvata s Filipinkama za udaju. Tvrdilo se tada kako su žene iz te zemlje utjelovljenje supruga u ovim krajevima otprije 50 godina. Nastavi li se val useljavanja, pitanje je vremena kada će se pojaviti novi entitet hrvatsko-filipinskih brakova i njihove djece.
Sve je to pokazatelj da će naša demografija trajno ostati obilježena ovom skupinom iz Azije čiji je cilj jasan – osigurati sebi i svojoj obitelji bolji život. Kako kaže naš sugovornik, sve dosadašnje aktivnosti vezane za useljavanje se nastavljaju. “Planiramo pomagati potrebitima oko pronalaska posla, rješavati im pravnih pitanja, pomoći oko zdravstvenih situacija i pitanja.

Preko 10 tisuća Filipinaca je u Zagrebu
Po našim informacijama trenutno se nalazi oko deset tisuća Filipinaca u Zagrebu i okolici. Većina ih planira povrat kući nakon nekoliko godina i željene zarade. Neki svakako planiraju ostati u potrazi za boljim životom kao ekonomski migranti”, zaključio je. Bilo kako bilo, dio Filipinaca neće otići.
I upravo zato su simbolične geste poput svete mise vrlo važne da se naša domaća kultura što bezbolnije poveže s njihovom. U protivnom, imat ćemo probleme koje ne želimo, a to su izolacije, odvojena naselja s isključivo Filipincima, Nepalcima ili nekom drugom stranom skupinom. Takav scenarij otvara vrata netrpeljivosti i stvara opasnost od nerazumjevanja. To ne želimo.













