Umorna, ogorčena i razočarana, jedna Zagrepčanka obratila se našoj redakciji s pričom koja, kako kaže, nije samo o neurednoj zgradi, nego i o propadanju zajednice i ljudske solidarnosti.
“Ne znam više jesam li ja luda ili su oni svi otupjeli. Povećali su pričuvu, kao da štedimo za neke velike radove, krov, lift, ne znam ni ja što. A kad treba nešto osnovno, ništa. Ne možemo se dogovoriti ni oko banalnih stvari”, započinje svoj istup 48-godišnja stanarka jedne zgrade u Novom Zagrebu.
Navodi da mjesecima pokušava pokrenuti inicijativu za farbanje stubišne ograde, zamjenu dotrajalih poštanskih sandučića ili barem modernizaciju portafona. Sve bezuspješno.
Zagrepčanka u očaju zavapila: ‘Čim krenu vrućine, evo i prvih problema na mojem katu’
‘Samo okrenu glavu’
“Svi šute. Nema volje, nema reakcije. Kao da ih nije briga što živi u prljavštini, smeću, okruženi dotrajalim i oštećenim stvarima. Najlakše im je reći ‘pa dobro je i ovako’, i onda okrenu glavu. A kad dođete do tavana, horor film, kao ilegalno smetlište. Hodamo preko starih kauča, dasaka, kartonskih kutija, dječjih kolica i raspadnutih cipela. Ljudi tamo odlažu stvari godinama, kao da će ih netko drugi magično odvesti. Fuj. Odvratno. I svi se prave da to ne vide”, govori Zagrepčanka.
U jednom trenutku odlučila je sama uzeti stvari u svoje ruke.
“Kad sam krečila stan, uzela sam još kantu boje i pokrečila dio stubišta koji je izgledao kao da ga je netko šutao godinama. Ne zato što sam luda, nego zato što nisam više mogla gledati to ruglo. Samo da na nešto sliči. I znate što? Nitko ništa. Nitko da kaže hvala, nitko da pita treba li pomoć. Ništa”, dodaje.
“Ko da živimo u Bronxu, a ne u Zagrebu. I to ne onom lijepom Bronxu s Netflixa, nego onom gdje propadaju i ljudi i zidovi. Gade mi se. Prvi put u životu poželjela sam otići iz grada. Na selo. U kuću. Sama. Da budem svoj gazda i da više nikome ne moram gledati kroz prste”, zaključila je ogorčena susjeda.
Njezin istup otvara pitanje o stanju stambene kulture, odgovornosti suvlasnika i zapuštenim zgradama koje, kako pokazuje ovaj slučaj, nisu uvijek posljedica siromaštva, već često ravnodušnosti.
Zagrepčanka o neugodnom prizoru iz čekaonice u bolnici: ‘Većina se pobunila i odbrusila’
