Kazališta, mjesta kulture ali sve češće i zabave uz pop-kulturalne elemente, uglavnom su dobro ili vrlo dobro posjećena. Jasno, iza tih ispunjenih dvorana se često krije cijela plejada gratis ulaznica, uzvanika i ostalih koji svoju ulaznicu nisu platili, ali dojma smo kako kazalište ne mora brinuti za svoju egzistenciju u aspektu praćenosti. Kazalište je uvijek – in.
Neki su odlučili akcijama još malo pojačati posjećenost. Tako HNK već godinama časti studente i umirovljenike zbilja povoljnim ulaznicama, do uvođenja eura moglo se za tridesetak kuna gledati operu s balkona, drame su bile još jeftinije. Danas pak, u vrijeme sveopće digitalizacije gdje je ekran postao medij a kazališne daske zastarjela dosada, kazališta čine sve kako bi privukla djecu u svoje odaje.
Primjerice, ako su mala djeca zbilja mala, ulaze na predstave besplatno jer mogu sjesti svom roditelju u kino. To je ionako uobičajena praksa. Primjerice čak i strašno stroge, isključivo i jedino profitom vođene aviokompanije imaju besplatne ulaznice za dojenčad. Stoga ne čudi da su u Kazalištu lutaka pokrenuli sličnu akciju.
‘Jooj pa nisam znala’
Naravno, dok su jedni objeručke prihvatili ovu odluku i odvukli svoje najmlađe u kazalište, drugi su dosta liberalno koristiti ovu pogodnost. Kako je napisala jedna zaposlenica zagrebačkog kazališta: “Prvo se pročulo da blagajnica propušta djecu mlađu od godine dana jer sjede u krilu.
Onda se pročulo da, ako držite dijete u krilu, ne morate kupiti ulaznicu. Tako su pametne majke počele dolaziti s djecom osnovnoškolske dobi i držati ih u krilu. ”Pomalo nestvarno je uopće zamisliti da djeca u dobi od 7 ili malo više godina budu nošena u krilu od strane roditelja, ali poznavajući ponašanje nekih ljudi – sve je moguće.
Kako je otkrila u svom postu, roditelji su neumoljivi u namjeri da na predstavu uđu besplatno, bez obzira na dob svoje djece. “Mi smo kupili karte za djecu” – “A vi?” – “Pa ovo je dječja predstava” – “Aha, vi ćete ih čekati vani?” – “Ne, pa i mi gledamo” – “Gdje su vam karte?” – “Pa evo dvije za djecu”. Ili, još češća verzija: “Joooj, nisam znala da treba kupiti kartu” ili “Joooj, meni je prijateljica rekla da je ulaz slobodan”.
Jedan čitatelj ima brzo i jednostavno rješenje
Ovo su samo neka od čestih opravdanja roditelja koji nisu voljni platiti ulaznicu, premda im je i želja i interes pogledati predstavu. Moramo napomenuti ovdje nije riječ o projekcijama filmova, već živoj predstavi sa živim glumcima koji imaju žive odnosno ljudske potrebe.
Jedan od komentatora je imao rješenje za roditelje koji koriste gore spomenute metode. “Recite im uz osmijeh da slobodno uđu besplatno, ali da je politika kuće da ih se fotografira prije ulaska jer slike ‘gratis’ posjetitelja koristite na Instagramu u promotivne svrhe. Odmah će izvaditi četiri eura, da ih ne vide kao škrtice” , napisao je.
Većina kritika je išla u tome smjeru. Ljudi smatraju da novac nije problem, jer roditelji iz dana u dan pokazuju da imaju sredstva za neke luksuze gdje ne pitaju za cijenu. S druge strane tih nekoliko eura za kazalište im itekako smeta.
Za jedno imaju, a za kazalište nemaju
“Ne mogu platiti četiri eura za predstavu s barem deset ljudi koji su se školovali i pripremali za nju, ali će platiti 50, 70 ili 90 eura za fotografiranje s Djedom Mrazom u nekoj kolibi s Instagram scenografijom uz čašu kuhanog vina. Adventske gluposti, Dubai-fritule, razne potvrde i diplome za djecu – za to se uvijek nađe novac”, zaključio je.
Neki vide problem i u ponašanju roditelja kada već uđu na predstavu. Slično kao i u kinima gdje se djeca često za tih nekoliko eura idu smijati i glupirati u dvoranu, tako su i kazališta žrtve roditelja koji ne znaju kako se nositi sa svojom djecom.
“Neki dan sam bio u Lisinskom, a u publici su se pojavili roditelji s djetetom od dvije godine. Imali su samo dvije karte, ali su zauzeli četiri mjesta i uništili večer svima oko sebe jer dijete nije prestajalo vrištati. U jednom trenutku čak je udaralo majku kemijskom olovkom”. Sve u svemu, kultura se može i mora naučiti. Ako ne radi njih samih, onda radi ostalih koji bi pogledali predstavu u miru.
Zagrepčane zgrozio prizor u dječjem parku: ‘Svašta razumijem, ali koliko moraš biti oštećen za ovo’
