Brojni su građani svakodnevno u žurbi i stresu, ali pozdravljanje susjeda ili pak prilikom ulaska u neku prostoriju, javnu ustanovu i slično, oduvijek se smatralo kulturnim. No, čini se kako se s vremenom to sve više gubi iz prakse.
Tu je situaciju primijetio i opisao jedan korisnik Reddita koji je doselio u Zagreb iz manjeg mjesta. “Uvijek kad bi išao u teretanu u svlačionici i pozdravio nepoznate ljude i oni bi mene. Bilo je to kao neko nepisano pravilo. Iznenadio sam se da u zagrebačkim teretanama ljudi ignoriraju jedni druge iako su samo dvojica u cijeloj svlačionici. Ok, valjda je tako u velikom gradu.
U zadnjih par godina nakon korone počeo sam primjećivati više niti tete na blagajni, portiri na ulazu itd. dakle, ljudi kojima je u opisu posla neka minimalna kurtoazija više ne pozdravljaju. I to ne na način da ja uđem kao neka diva i čekam da mi se podilazi pa oni zaborave, nego kad ja pozdravim njih prvi na njihovom radnom mjestu dobijem neugodnu tišinu, čak ponekad i pogled kao da sam ja nepristojan što se uopće usuđujem uspostaviti minimalnu komunikaciju”, napisao je.
Posts from the croatia
community on Reddit
‘Malo mi je glupo’
“Jeste doživjeli to i zašto je to tako postalo? U malom je mjestu nekako i dalje normalno pozdraviti čak i babu koju ne poznaješ ali viđaš ju često u krugu ulice čisto radi pristojnosti”, upitao je ostale.
“Budi promjena koju želiš vidjeti u drugima il tako nekako. Desetak godina živim u Zagrebu i ispočetka sam primijetio da se ljudi ne pozdravljaju baš pa sam se prilagodio dok nisam skužio da mi se ne sviđa to pa sam počeo namjerno pozdravljat ljude, ne baš na ulici ali u liftovima zgradama i tako to. Malo mi je glupo nekoga vani na ulici pozdraviti ako ga ne znam. To nisam ni prije radio”, nadovezao se jedan korisnik Reddita.
Jedna se Zagrepčanka požalila da je to uzelo puno maha. “Dođem u vrtić po klinca pozdravim mamu iz grupe, ništa, nula. U teretani mi je isto to kretenski al manje, možda netko sluša muziku ili se zamislio. Normalno da neću pozdravljati u tramvaju, ali ako dođem u dućan, čekaonicu, svlačionicu, lift, na stubištu minimum pristojnosti je reći dobar dan. Isto tako sam skužila da dosta prodavača ne kaže hvala.”
‘Ne razbijam si glavu time’
“Pozdravljaj ljude i oni će se prilagoditi, nasmij se, budi veseo i ljudi se razvedre, ne uvijek naravno. Ovo kažem kao Agramer. Blagajnici kojoj prođe tisuću osoba najvjerojatnije i više, nije do ničega. Nije to malo mjesto, gdje dođu samo susjedi i poznanici. Pitaj boga što ljudi ti sve trpe u jednom danu, a mi nismo Ameri koji bi se trebali smješkati na sve. Eto mladi gospon, malo razmisli i daj empatije, bez naglog osuđivanja”, poručio mu je Zagrepčanin.
Još jedan sugrađanin primijetio je da je nepozdravljanje sve učestalija praksa. “Pa i ja tak delam, a sad zakaj ljudi to ne delaju ne znam, odrastao sam u Zagrebu i živio sam i jedno vrijeme u manjoj sredini u Hrvatskoj. U manjoj sredini pozdrav ide i uz malo časkanja, u Zagrebu neki ne pozdravljaju pa smatram da žele privatnost. Evo jedna nova susjeda kaj je podstanarka došla, ja čekam lift, očekujem pozdrav, okrenem se kimnem glavom i vidim da ništ ne veli tj. ignorira sve. Kaj bum, pravim se da ne postoji. Druge podstanarke lijepo pozdrave. Ne razbijam si glavu time, nit se ljutim. Želi biti individua, a ne dio kolektiva.”
“Tvoj komentar je na mjestu i kao cjeloživotni Zagrepčanec potvrđujem tvoju tezu. Ne ulazim u razloge takvog ponašanja jer ih ne znam. Također sam u puno većim i užurbanijim gradovima od Zagreba primijetila da je pozdravljanje normalizirano i dio socijalne urbane interakcije. Ali u tim gradovima sam i primijetila da se ljudi izmaknu na ulici ako žuriš, pridrže vrata, ne naguravaju se u javnom prijevozu ili stoje na vratima. Ja sam čudakinja koja pozdravlja u dućanu, na kiosku, teretani, na poslu, jer sam tako naučena. Ako dobijem odgovor OK, ako ne, opet OK”, zaključila je Zagrepčanka.
