Štednju preporučaju mnogi financijski stručnjaci, no ona je nekima tek nedostižan san. Sredstva s kojima raspolažu dostatna su za život od mjeseca do mjeseca, no prostora za “stavljanja na stranu” određenog iznosa, nema. Jedan je pak čitatelj svoju naviku iz djetinjstva zadržao do danas, pa koristi kasicu-prasicu.
“Kovanice, koja samo zveckaju u džepu, ostatak iz trgovine, uredno ubacim u kasicu. Kad se ona napuni, odnesem u svoju banku, tamo strojem izbroje i polože novac. Nisu to tisuće eura, ali može se prikupiti dosta. Nego, zadnji put kad sam išao, vjerojatno mi je bio i posljednji”, otkrio je on u poruci redakciji.
“Kroz strojček nisu prošle tri kovanice. Momentalno je gospođa na šalteru promijenila stav. Krenula me ispitivati, od kud meni toliko novca, da ona mora sad pokrenuti proceduru, zašto nosim takve kovanice… Baš napadački ton”, priznao je on.
‘Nisam ni znao da to rade’
“Bio sam s djetetom, beba nema ni godinu dana, samo u prolazu da odradim banku, kad ono… Sat vremena me tamo držali, dok su oni to odradili. Nervozan ja, nervozna mala… Čak sam zaboravio na tu cijelu dramu i što su mi ‘zaplijenili’ tri kovanice da ih pošalju na analizu, dok mi nije stigao poziv”, nastavio je.
“Prvo sam mislio da me netko zeza, kad mi se glas s druge strane predstavio. Zvali su me iz policije, da mi kažu kako je jedna od mojih kovanica predana na analizu, krivotvorena. Onda me čovjek pitao od kud mi, kako sam do nje došao. Stvarno nemam pojma, mislim, valjda u trgovini, vratili mi ostatak. Dao sam izjavu telefonski, mislim da je to bilo dovoljno. Ipak, radi se o iznosu od jednog eura. Nisam ja ni znao da to ljudi rade, da kovanice krivotvore”, zaključio je.
