Zdravstvo u Hrvatskoj često je na udaru kritika zbog dugih lista čekanja, na kojima pacijenti ponekad čekaju mjesecima, pa i godinama. Građani često dijele loša iskustva iz bolnica i ambulanti.
Istovremeno, posao medicinskog osoblja izuzetno je težak – traži veliku odgovornost, empatiju i predanost, a dodatno ga otežava nedostatak kadra, prekovremeni rad i politički utjecaji u sustavu. Zbog dugih lista čekanja, a ponekad i nepovjerenja u uslugu koju će dobiti u državnim bolnicama, mnogi pacijenti okreću se privatnicima. Međutim, često isti ti liječnici rade i u državnim ustanovama, a prekovremeno usluge naplaćuju u svojim privatnim klinikama.
Pitali smo čitatelje idu li na preglede u privatne poliklinike ili sve na vrijeme obavljaju u državnim bolnicama i domovima zdravlja. Velik broj čitatelja napisao je da su zbog listi čekanja bili primorani ići kod privatnika.
‘Najžalosnije je što moram i s malim djetetom privatno’
“Cijeli radni vijek uzimaju za zdravstveno osiguranje, još uplaćujemo dopunsko i na kraju moraš kod privatnika platiti, jer ovdje u bolnicama nikada na red”, “Otjeraše nas kod privatnika”, “Najžalosnije je što moram i s malim djetetom privatno jer se i za djecu čeka mjesecima, dobili smo termine 6, 8, pa čak i 10 mjeseci”, “A od kada se to pregled može obaviti uredno i na vrijeme u bolnici. Prisiljena platiti privatnika pa za život što ostane”, pisali su čitatelji.
Jedna čitateljica ispričala je kako je toliko bila na listi čekanja da je zaboravila da je naručena. “Danas sam obavila očni pregled, za koji sam bila naručena, vjerovali ili ne, 5 punih godina. Ja sam već i zaboravila da sam bila naručena. Pozvali me i rekla sestra da sam eto, došla na red. Što reći”, podijelila je gospođa.
Netko je istaknuo da bi trebalo zabraniti privatnicima da rade u državnim institucijama. “Treba hitno zabraniti privatnu praksu u državnim ustanovama… od domova zdravlja do bolnica trebaš pregled – čekaš mjesecima, ako plaćaš može odmah. Također npr. u Zagrebu za ‘obične’ preglede u bolnici treba prednost dati onima koji imaju prebivalište u Zagrebu jer im je to NAJBLIŽA mogućnost. Razumijem ako je nešto komplicirano što nema drugdje, ali hrpa njih “okupira” bolnice u Zagrebu jer ‘svojima’ ne vjeruju”, smatra jedna Zagrepčanka.
Zagrepčaninu dijagnosticirana teška bolest: Sve je počelo s trncima u prstima i glavoboljama
‘Neke stvari nemreš napravit privatno’
Mnogi su napisali da se u javno zdravstvo jednostavno ne mogu pouzdati. “Do sada sve privatno, i od danas čekam operaciju na teret HZZO-a, da sam išla na naš teret ostala bih trajni invalid. Lakrdija od države kratko i jasno”, “Na žalost sve plaćam jer u javno zdravstvo možete doći na red samo ako imate nesreću i hitan ste slučaj, sve preventivne preglede tamo je više nemoguće obaviti čak i za obiteljskog liječnika se morate naručiti kao da ćete znati kada ćete se razboljeti. Hrvatska je na žalost postala zemlja slučaj”, napisala je čitateljica.
Međutim neki su napisali da su i privatnici svoje hvale vrijedni. “Pa počeli ken*at i po privatnim poliklinikama, daju termine za nekoliko tjedana… Pa ljudi ako plaćam i to masno ima da dobijem termin za par dana”, “Ima neke stvari kaj nemreš napraviti privatno. Neke poliklinike imaju svoja osiguranja koja dodatno plaćaš pa imaš popust na neke preglede ili su čak u cijeni tog osiguranja”, napisali su.
Usprkos tome neki se i dalje oslanjaju na državni sustav. “Dok sam delala ponekad sam otišla privatniku, sad u mirovini idem u bolnicu ili dom zdravlja na pregled. Nemrem se požaliti na dugo čekanje, za oftalmologa sam čekala 2 mjeseca, za color dopler vena 4 mjeseca”, “Sve državno osim ginekologije. Iz principa, jer iako sam dr., znam da bez snažnog javno financiranog zdravstva nema zdravlja naroda. A i više se troši kako su pokazala istraživanja. Neetično je da je zdravlje roba”, napisale su čitateljice.
