Dio Zagrepčana i dalje ne odustaje od ove božićne tradicije: ‘Pa zar to nije bliže Kristu’

Advent u Zagrebu (Foto: Darko Tomas / CROPIX)

Običaj kićenja božićnog drvca duboko je ukorijenjen u našoj tradiciji i nosi snažnu simboliku zajedništva, obitelji i iščekivanja Božića. Nekada se drvce gotovo isključivo kitilo na Badnjak, najčešće pravi bor unesen iz šume ili kupljen na tržnici, čiji je miris ispunjavao dom i stvarao poseban blagdanski ugođaj.

S vremenom se taj običaj počeo mijenjati. Sve je više kućanstava koja se odlučuju za umjetni, plastični bor, uglavnom zbog praktičnosti, dugotrajnosti i lakšeg održavanja. Takva drvca često se kite puno ranije, ponekad i tjednima prije Badnjaka, čime se polako gubi simbolika samog dana i iščekivanja.

Upravo zato smo u našoj Facebook anketi pitali građane što više preferiraju – umjetni ili pravi bor. Rezultati pokazuju da, unatoč suvremenim trendovima, još uvijek ima onih koji štuju tradiciju i ne odriču se pravog bora. Za njih miris prirodnog drvca u kući ima posebnu vrijednost i neodvojiv je dio božićnog duha, podsjetnik na djetinjstvo, obiteljsku toplinu i stare običaje koje vrijedi sačuvati.

‘Samo u tegli’

“Bolje bi bilo da netko zasadi drvo, zar to nije običaj bliže Kristu”, “Prije živi, sada plastični, neka živi u šumi gdje mu je i mjesto”, “Ma samo živi, dosta je plastike i umjetnih stvari”, “Samo živi da se osjeti miris borovine”, “Samo nordijsku jelu”, pisali su građani.

“Moj je već okićen”, “Plastični kojeg imam 30 godina, a izgleda kao pravi. Lijep, gust, kupim granu nordijske jele za dekoraciju koja pušta divan miris bora”, “Umjetni jer sad stvarno izgledaju kao pravi. Pravi nek ostanu u prirodi”, “Ma samo plastični, jeftinije je, ostalima je mjesto u šumi”, dodali su drugi.

“Živi su samo oni u tegli, ostali su mrtvi. I plastični i oni ‘pravi'”, zaključila je jedna gospođa.