Damir iz Zagreba prošao je pravi pakao s neizlječivom bolesti koja se obično javlja u adolescenciji, no on ju je otkrio tek s 44 godine. “Sve je započelo prije negdje dvije godine kad mi se pojavila nekakva upala ispod desnog pazuha koja je sve više bujala i bujala i došlo je do toga da je bilo veličine ping pong loptice”, započinje Damir svoju potresnu ispovijest.
“Nisam mogao spustiti ruku. Otišao sam u Vinogradsku gdje su mislili da je riječ o ateromu i podvrgnuli su me rezanjem na živo. Završio sam po noći na Hitnoj. Pokušali su mi dati anesteziju, ali nije mi se nigdje mogla primiti injekcija. Gdje god je pokušao ubosti prodro je u gnoj. Rekao mi je morat ćete stisnuti zube”, prisjeća se Damir.
“Bilo je pola dva u noći pa sam imao priliku probuditi sve u bolnici koliko sam vrištao od rezanja i čupanja. Nije bilo šavova. Gnoj ako ostane unutra treba curiti van. Mislio sam da je tu priča završila, međutim pola godine do osam mjeseci nakon toga priča se ponovila”, rekao je kako njegovoj muci nije bilo kraja.
‘Nakon toga je ništa dalje nisam čuo’
“Ponovno je buknula 2-3 centimetra do ovog reza. Ovaj put je bio dan. Opet ista priča s anestezijom, ali sad sam već znao kakve bolove mogu imati, pa sam odlučio ne derati se kao za vrijeme prve operacije”, rekao je da je bilo lakše kad je znao što očekivati.
“Opet su ostavili otvoreno. Jedva sam vozio auto doma. Mislili smo da je to, međutim počele su se nakon šest mjeseci opet javljati. Završio sam kod specijalista kirurga da me malo bolje vidi. Kako sam digao ruku tad je on rekao da je ovo za dermatologiju”, prisjetio se kako je počeo put prema dijagnozi.
“Otišao sam internom uputnicom gdje su rekli da je riječ o gnojnom hidradenitisu, to je bolest koja nije poznata, ali je ima i to sve više. Bolest nema lijeka. Sjećam se kad sam bio kod dermatologinje da je rekla da ćemo se družiti sada dugo i da je riječ o neizlječivoj bolesti. Nakon toga je ništa dalje nisam čuo. Ostao sam paf”, opisao je Damir.
‘Pio sam dva antibiotika deset tjedana’
Gnojni hidradenitis, poznat i kao acne inversa, je kronična upalna bolest kože koju karakteriziraju ponavljajući bolni čvorovi i apscesi, što dovodi do stvaranja drenirajućih sinusa i ožiljaka. Najčešće se javlja na područjima gdje su prisutne apokrine žlijezde znojnice, poput pazuha, prepona, područja ispod dojki te perianalne i genitalne regije. Bolest obično počinje nakon puberteta i češća je kod žena nego kod muškaraca. Nije zarazna i nije uzrokovana infekcijom ili lošom higijenom, što je česta zabluda.
Iako svi slučajevi gnojnog hidradenitisa ne napreduju, neki se mogu pogoršavati s vremenom, što čini liječenje teškim i može dovesti do trajnih posljedica. Zbog česte pogrešne dijagnoze kao infekcije ili akni, može proći puno vremena prije nego što se postavi točna dijagnoza. Stoga je važno podizati svijest o ovoj bolesti među stručnjacima i općom javnosti, piše Vaše zdravlje.
“Pio sam dva antibiotika deset tjedana. Mokraća ti je zanimljive fluorescentne boje. Imam donekle sreću da imam blaži oblik jer imam samo iza pazuha, a iza desnog pazuha imam rupu pa ako se javi upala iscuri sama. Međutim baš se počelo javiti ispod lijevog pazuha. Našao sam neko rješenje, mažem se kremama, cinkom. Ako se ne makne morat ću vjerojatno opet na rezanje. Odustao sam od daljnjeg liječenja jer kako ne postoji lijek ne da mi se provoditi njihove eksperimente”, ispričao je kako sad izgleda njegov život.
‘Nekako mi sve sugerira da bi to moglo biti to’
“Postoji lijek koji ide ispod kože. Navodno postoji neki lijek za koji se prvo mora uzimati antibiotik 4 mjeseci. Pričaju da pušenje i stres imaju veze s time. Najgori su ljetni mjeseci jer se tare koža i visoke temperature”, rekao je da je odbacio eksperimentalna liječenja koja su mu preporučili.
Vratila se s mora puna gnojnih krasta: ‘Mislila sam da je herpes, ali bilo je puno gore’
“Pokušavam živjeti s tim koliko mogu, čudno mi je kad malo pogledate o toj bolesti, ona se javlja najčešće u adolescenata, više u žena. Ja sam to dobio u 42. godini. Nemam dokaza, ali znam da sam se cijepio protiv korone, primio sam dvije doze. Nekako mi sve sugerira da bi to moglo biti to, ne da mi je cjepivo dalo bolest nego da je nekako pomoglo da se to razvije”, razmišlja Damir.
“Nitko u obitelji nije čuo za tu bolest. Moja borba ide dalje dan po dan. Molim Boga da ne ide u nešto veće. Bolovi pri operaciji su stvarno takvi da sam doslovce vrištao od bolova”, zaključio je.
