Tržnice su mjesto okupljanja lokalne zajednice, i često vrlo predstavljaju realistični presjek života ljudi koji obitavaju na tom području. Na tržnicama se komentira, kritizira, trguje i cjenka, a prema onome što možemo vidjeti posljednjih godina u Zagrebu, nekima će drevna vještina pregovaranja oko konačne cijene postati sredstvo za puko preživljavanje.
Da tržnice odavno nisu cijenom pristupačne, jasno je odavno, još tamo prije dolaska koronavirusa koji je resetirao svjetsku ekonomiju, popularni zagrebački “plac” imao je cijene za zamisliti se, a kako je krenulo u 2025. godini, uskoro se kupci neće imati što premišljati, proizvodi će im postati nedostupni čak i u najmanjim količinama.
Mi smo u utorak ujutro prošetali tržnicom na Kvaternikovom trgu i osluhnuli vox populi između, kako smo primijetili, neobično nervoznih prodavača. Predivno vrijeme i ugodne temperature donijele su festival crvenila svih nijansi zbog novopridošlih trešanja i ostalog voća u sezoni, ali cijene su te koje su 11 dana prije kalendarskog početka ljeta razljutile dio kupaca koji je napustio tržnicu (gotovo) praznih ruku.
Cijene trešanja variraju
Prvo što smo primijetili po dolasku su trešnje koje dominiraju ponudom, no rijetki ih prodaju pod tim imenom. Ako je za vjerovati prodavačima i natpisima, domaće trešnje uglavnom dolaze iz Zadra te nose naziv “hrušt”. Kako smo otkrili nije riječ o nekoj vrsti trešnje već općenitom nazivu za sve sorte tvrdog i hrskavog ploda.
Neki su nam pak rekli da hrušt zbilja jest vrsta trešnje, no naoko izgledaju identično kao i one obično. Ono što nije uobičajeno za hrušt i trešnju je cijena. Požurite li i kupite prve dostupne trešnje, vjerojatno će te ih platiti čak osam eura po kilogramu premda smo na nekoliko mjesta vidjeli i skuplje, za čak 10 eura po kilogramu.
Prodavači su izuzetno aktivni, svi pozivaju na degustaciju trešanja. Kupci su, kao i mi, kružili oko štandova s tek pokojom vrećicom u ruci. Mi smo si dali truda prebrojati kupce koji su kupili trešnje, letimičnim pogledom oko 10 sati ujutro, pod suncobranima se skrivalo tek nekoliko starijih građana koji su si priuštili ovaj luksuz.
Roba s tržnice posvađala kupce: ‘Nama se tak ionako svašta podvaljuje’
‘To je za tajkune’
Osjete to i prodavači koji se posebno trude baš oko ovog proizvoda, naglašavaju da je sve domaće, da sve moramo probati, jer su im proizvodi vrhunski. Neki će komentirati kako se vrhunski proizvodi s realističnom cijenom prodaju sami od sebe, bez potrebe za dodatnom reklamom.
Tako uostalom razmišlja i jedna česta posjetiteljica ove tržnice. Kad smo joj spomenuli cijene i proizvode poput trešanja, razočarano nam je rekla: “Ja sam dobila trešnje i pojela ih, sigurno po toj cijeni neću kupiti to je za tajkune. Pred koji dan sam vidjela jednu prodavačicu koja ih prodaje za 12 eura po kilogramu”, otkrila je.
Znakovito je bilo vidjeti kako su vrećice kupcima ipak prekrcane jeftinijim proizvodima, poput određenog povrća. Tko je krenuo prema voću, češće se zaustavio ispred ipak nešto jeftinijih jagoda koje su prisutne na tržnicama već neko vrijeme. Kada govorimo općenito o stanju na našim tržnicama, posebno je bolno usporediti se s drugima.
U Španjolskoj su trostruko jeftinije
Treba biti pošten i napomenuti kako su neki (rijetki), svoje trešnje ipak prodavali po nižim cijenama, primijetili smo jedan štand gdje su koštale samo 6 eura, no to je iznimka. A kako je vani? Ako su naše domaće trešnje neopravdano skupe s obzirom na potrošačku moć Hrvata, u Španjolskoj su one – prejeftine.
Kako nam je proslijedio fotografiju jedan čitatelj koji boravi u Alicanteu koji gleda na Mediteran, tamo je kilogram domaćih i međunarodno prepoznatih trešanja dvostruko ili trostruko jeftiniji nego kod nas, ovisno s kime se usporedimo. Tamo je na tržnici moguće pronaći kilogram po nevjerojatnih 2,90 eura.
Mi smo si dali truda i slične cijene našli i u Hrvatskoj kod nekoliko OPG-ova. Očito je tržnica postala svojevrsna zamka za turiste gdje je potrebno imati i novac i poznanstva kako bi dobili proizvode po koje ste došli. Ostalima ne preostaje ništa drugo osim snalaženja.
Turistički vodič dobio pitanje o Zagrebu na koje nema odgovor: ‘Zakaj bi to njih brinulo’
