Nakon što je nedavno obilježen Međunarodni dan znakovnih jezika, pisali smo o tome kako je sve više Zagrepčana zainteresirano za tečaj hrvatskog znakovnog jezika u Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir.
A da je interes uistinu velik potvrdio nam je Christopher Dougl, član Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir, koji je pojasnio da se u Hrvatskoj znakovni jezik može učiti na više platformi.
“Ne mislim da mali broj ljudi uči znakovni jezik. Ima ih dovoljno. Primjerice, samo u Savezu Dodir znakovni jezik može se učiti na više platformi (uživo ili online). Koliko sam ja upoznat, mislim da dovoljno ljudi uči hrvatski znakovni jezik, no mali broj ljudi koji uči taj jezik se odluči postati prevoditelj”, napomenuo je, pa objasnio razlog tome.
“Struka prevoditelja još nije priznata u Hrvatskoj, a i sama plaća nije motivirajuća. Mislim da je jako važno da se što više lobira za zanimanje prevoditelja za gluhoslijepe osobe. Isto tako, Ministarstvo mora shvatiti da ovo nije pomoćni posao, već cijenjeno zanimanje”, rekao nam je.
Katarina i Dijana o izazovima života gluhih i nagluhih: ‘O ovome se u javnosti malo govori’
‘Mogućnost upoznavanje osoba iz stranih država je otežana’
Budući da se hrvatski znakovni jezik (HZJ) razlikuje se od američkog (ASL) mnogi se pitaju kako se gluhoslijepe osobe sporazumijevaju internacionalno, odnosno uče li gluhoslijepe osobe strane znakovne jezike i ako da, koliko je to zahtjevan proces, no Chris je pojasnio da je kontakt gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj s gluhoslijepim osobama u inozemstvu minimalan.
“Većina gluhoslijepih osoba nema toliko kontakta s drugim gluhoslijepim izvan Hrvatske, kao što primjerice zajednica gluhih ima. Gluhoslijepe osobe nemaju mogućnost samostalnog putovanja ili pristupa internetu te je zbog toga, i još puno drugih razloga, mogućnost upoznavanje osoba iz stranih država otežana.
Kad naša udruga organizira neki događaj, obično su druge gluhoslijepe osobe pozvane u Hrvatsku, no svaka gluhoslijepa osoba ima svog prevoditelja te se onda komunikacija odvija tim putem”, pojasnio je.
Dijagnoza rubeola sindroma
Chris je rođen u Edinburgu, gdje je koristio BSL (britanski znakovni jezik) pa je nakon preseljenja u Hrvatsku morao naučiti hrvatski znakovni jezik.
“Preselio sam se kao gluha osoba te sam počeo učiti hrvatski znakovni jezik. No, s vremenom sam postao dijabetičar te je to rezultiralo gubitkom vida i postao sam gluhoslijep. Budući da je moja mama u trudnoći imala rubeolu, pri porodu sam dobio dijagnozu rubeola sindroma koja uključuje gubitak sluha i još neke specifične bolesti koje se tijekom života mogu javiti (dijabetes, glaukom itd). Moja mama me nije upozorila na te specifične teškoće, pa ja nisam baš pazio na to.
Bilo mi je teško odrastati u čujućoj okolini jer sam se osjećao zanemareno. Kad sam odrastao, preselio sam se u London gdje sam upoznao puno gluhih osoba i počeo sam koristiti znakovni jezik – osjećao sam se ravnopravnim. Kad bih posjećivao svoju obitelj, osjećao sam se kao da živim između dva svijeta – svijeta čujućih u kojem sam skroz izgubljen i svijeta gluhih gdje pripadam”, ispričao je.
Sve više Zagrepčana želi na tečaj ovog jezika: Jedan od najjeftinijih, a nudi priliku za posao
U Hrvatsku se preselio zbog važne osobe
“Velika prekretnica u mom životu je bila kad sam upoznao jednu osobu iz Hrvatske te sam se odlučio preseliti. Zbog prije spomenutih predispozicija, dobio sam glaukom i oslijepio. Za sebe bih rekao da sam multijezičan – učo sam engleski govorni, potom britanski znakovni, hrvatski znakovni pa i hrvatski govorni jezik. Vrlo sam zadovoljan svojim životom u Hrvatskoj – imam odličnu uslugu prevođenja i uključen sam u različite aktivnosti (ples, šetnja, druženje, koncerti).
“Hvala Bogu pa u Hrvatskoj imam prevoditelje koji dobro znaju engleski govorni pa u svakodnevnom životu mogu zadovoljiti sve svoje potrebe.
Budući da sam Škot, te dio klana MCDougal – naš obiteljski moto je pobjeda ili smrt. Vođen tim motom, uvijek se borim da ostvarim svoj cilj, nikada se ne predajem”, rekao je i poslao važno upozorenje za kraj:
“Volio bih iskoristiti ovu priliku i podsjetiti sve čitatelje da gluhe i gluhoslijepe osobe nisu isto te želim naglasiti tu razliku. Gluhi mogu sami putovati, voziti auto ili bicikl, te se samostalno kretati dok gluhoslijepi to ne mogu.”
