Dok se u mnogim domovima blagdanski stol puni kupljenim delicijama i gotovim kolačima, gospođa Ana danima živi u ritmu Božića kakav pamti iz djetinjstva. U njezinoj kuhinji nema prečaca, sve se radi vlastitim rukama, polako i s ljubavlju. Kaže da drugačije ne zna, ali ni ne želi.
“Slavim Božić onako kako sam naučila od svojih roditelja i to sam donijela u svoj dom”, priča nam gospođa Ana dok mijesi tijesto za mlince, koje razvlači tanko kao papir. Nema recepta na papiru, sve je, kaže, u glavi i u osjećaju. Tako je učila od majke, a ona od svoje.
Još prije zore, dok je kuća tiha, gospođa Ana priprema rezance za juhu. Reže ih na uske trake, slaže na stolnjak da se prosuše, baš kako se to nekad radilo. “Mogla bih ih kupiti, ali to ne bi bilo to. Kad djeca dođu i osjete miris domaće juhe, znaju da je Božić“, kaže naša sugovornica.
Smijeh i veselje
Kolači su kod gospođe Ane posebna priča. U danima prije blagdana, kuhinja se pretvara u pravu malu radionicu. Mađarica, kiflice, orahnjača, makovnjača, sitni suhi kolači, sve je na popisu, a svaka vrsta ima svoje mjesto i svoj dan pripreme. Kada smo pitali koliko čega ide u orahnjaču, gospođa Ana se samo smije, zna točno koliko čega treba bez vaganja i bez recepta.
“Ne radim to zato što moram, nego zato što želim”, kaže dok puni pladnjeve domaćim kolačima. Priznaje da je sve umornija kako godine idu, ali osmijeh ne silazi s lica. Umor je, kaže, onaj dobar, onaj koji dolazi nakon nečega smislenog.
Božićni ručak u kući gospođe Ane nije samo obrok, nego događaj. Okuplja se obitelj, dolaze djeca sa svojom djecom. Stol se širi koliko treba, dodaju se stolice, a u kući je smijeh i veselje.
Kuća ispunjena smijehom i toplinom
“Najvažnije mi je da se svi osjećaju dobrodošlo. Da znaju da ovdje uvijek imaju svoje mjesto”, kaže gospođa Ana.
Kad se napokon sjedne za stol, gospođa Ana kaže kako rijetko sjeda prva. Gleda, sluša, dodaje još malo mlinca, još malo purice. Za nju je Božić briga za druge, toplina doma i osjećaj pripadnosti. Kaže da se vremena mijenjaju, ali da su neke stvari vrijedne čuvanja.
“Dok god mogu, ja ću ovako. Jer jednog dana netko će se sjećati da je kod bake za Božić sve mirisalo drugačije, da je kuća bila ispunjena smijehom i toplinom. I to mi je dovoljno”, kaže nam baka Ana i svima želi sretan i blagoslovljen Božić.
