Prošećete li ulicom Antuna Bauera, vjerojatno nećete ni primijetiti da se u dvorištu zgrade na broju 19 nalazi veliki autobus. Nije riječ o prijevozniku koji je odlučio u manjku parkirnih mjesta odmarati prije ostatka puta, niti je riječ o ilegalno ostavljenom vozilu bez nadzora. Veliko vozilo predstavlja anti-muzej, prostoriju na četiri kotača koja čuva ostavštinu velikog umjetnika Vladimira Dodiga – Trokuta.
Kada smo stigli pred vrata autobusa, vidjeli smo lokot premda jasno piše kako se izložba može besplatno razgledati do 19 sati. Ubrzo smo na prozoru vidjeli broj mobitela koji smo pozvali i vrlo brzo ušli u čarobni svijet memorabilije koju je cijeli život skupljao veliki zagrebački kolekcionar.
Iako se ovaj muzej može prehodati u svega nekoliko koraka, količina predmeta koji se nalaze u ovoj malenoj oazi je impresivna. Uostalom, to i sami možete vidjeti na priloženim fotografijama. Kako nam priča jedan od osnivača, istraživački novinar Domagoj Margetić, muzej je ispunjen unikatima koji se ne mogu nigdje naći.
Impresivna kolekcija
Primjerice u posve neobveznoj opasci, Margetić je izvadio šešir i štap i rekao “ovo je pripadalo Josephu Beuysu, s Dodigom je u Beogradu imao performans”. Beuys je jedan od najznačajnijih filozofa 20- stoljeća, a mogli ste ga uostalom i vidjeti na zidovima zagrebačkih fasada gdje je dugo bilo popularno šablonom ostaviti poruku “Bad Blue Beuys” iscrtanu plavim sprejom uz njegovo naličje iznad same poruke.
Kako smo doznali, ovo nije nova ideja, dapače. Sve je ovo još devedesetih zamislio pokojni Trokut, bilo je potrebno samo slijediti već unaprijed smišljeni koncept anti-muzeja. “U rujnu 1992. godine Trokut je detaljnije razradio ove svoje koncepte projektom „Koncept-busa“,
odnosno “Nomadskog muzeja“, ili preciznije – Antimuzeja u autobusu, kojim je planirao da se stalni postav Antimuzeja i njegovih zbirki smjesti u starom autobusu, međutim, za života taj njegov projekt nije realizira”, pišu.
Primjerice, u gužvi eksponata jedva da smo i primijetili kako se u jednoj vitrini skrivaju nalivpera koja su koristili naši veliki pisci. Dodig je bio svestrani sakupljač predmeta, a ovaj autobus je premali za sve ono što bi trebalo prikazati iz njegove više nego bogate ostavštine.
Kolekcija kakve se ne bi sramila ni slavna MOMA
Ovo je prvi put da je na jednom mjestu u okviru stalnog antimuzejskog postava izloženo čak osamdesetak Trokutovih instalacija-krletki. U stalnom postavu izloženi su i
radovi iz opusa “Tko se boji Mickeya Mousea?!“. Ima tu i radova umjetnika Dimitrija Bašičevića Mangelosa, koji su u istom broju izloženi u slavnoj MOMA-i nego u fundusu pokojnog Trokuta.
Uz Mangelosa, tu su i radovi akademika Ivana Kožarića, dugogodišnjeg Trokutovog prijatelja i suradnika. Stalni postav “Antimuzejskog autobusa“ izložio je također desetak vrijednih Kožarićevih radova, kao što su studija za spomenik Tomu Gotovcu, studija za Miroslava Krležu, TV ekran, Gorgona, te drugi poznati Kožarićevi radovi.
Muzej možete posjetiti svakog dana od 12 do 19 sati, osim nedjelje. Ulaz je besplatan, a dojam koji ostavlja ovaj maleni prostor od svega nekoliko kvadrata veličine je više nego impresivan. Trokutova ideja o autobusu koji će nagurati njegovu povijest i afinitete je u potpunosti uspjela. Jedina je šteta što kupljeni autobus ne može mrdati iz dvorišta. Za razliku od SAD-a šezdesetih kada je hippie zajednica živjela na četiri kotača, ovakvo vozilo vjerojatno ne bi moglo proći strogoću tehničkog pregleda.
