Na jednu od klupa među brojnim prodavačima na zagrebačkom Dolcu smjestila i Ana sa svojim domaćim proizvodima. Već 30 godina, kaže, na Dolcu prodaje sezonske proizvode koje njezina cijela obitelj uzgaja na poljima u Črnkovcu na području Velike Gorice.
Prodaje isključivo svoje sezonsko voće i povrće koje uzgajaju pa je sad imala mladi kelj, zelje, mladi luk, proljetnu salatu, prve višnje,…
Obzirom na poskupljenje hrane ali svih drugih troškova, kako života, tako i proizvodnje hrane razgovarali smo s njom u isplativosti uzgoja voća i povrća i isplativosti prodaje na tržnici.
“Isplati se”
“Isplati se kad živim od toga 40 godina”, kaže, ali ističe kako nije lako.
“Trgovački lanci su nam problem. Kod je mene sve ovo prva roba, a ljudi su se dosad već najeli uvozne robe. Sad jedu već uvoznu papriku, paradajz, a naš treba doći tek krajem šestog i početak sedmog mjeseca.
Kad mrkva dođe ljudi su se najeli već mrkve jer trgovci imaju mrkve cijelu godinu, a ti se mučiš, vadiš je vilama, plastenik imaš. Nema logičnosti. Mi proizvodimo, a oni uvoze to što mi imamo, trgovci”, objašnjava Ana.
Ističe da je i gorivo danas skupo.
“Plavi dizel, to je astronomska cijena. Jedan traktor, kad staviš u njega tri litre to ti samo nestane.”
Građanima na račune iznenada sjeli veliki iznosi: ‘Ne znam kako sam dobio toliko novaca’
Tajna uspjeha
Tajna uspjeha je, kaže, malo po malo.
“Snalazim se. Sad je i sin preuzeo. Mi kad vozimo trgovcima, oni nama plaćaju 60 centi ovaj kelj. Viškove vozimo na zelenu tržnicu, blitvu raštiku, kelj, zelje, luk. Sve što oni traže mi odvezemo. Na veliko upola cijene dobijemo. Sin dio robe vozi na hladnjaču na zelenu tržnicu, dio prodajemo ovdje. Dođem obično četvrtak, petak i subotu.”
Takav miks prodavanja na tržnici i na veliko je dobitna kombinacija.
“Ovdje na tržnici postignemo da preživimo dok oni ne plate. Po dva tri mjeseca ne plate.”
Sin je kaže završio ekonomiju ali vratio se preuzeo vođenje obiteljske tvrtke.
“Živimo. Nije to sad neki život da ti možeš ulagat u neke stvari ili imati ušteđevine, ali možeš, živiš normalno. Ne gledaš ono baš svaku cijenu. Nas je sedmero. Cijela obitelj od toga živi, ali živimo od toga 40 godina.”
Na OPG-u Marjanović proizvodnjom voća i povrća u obitelji se bave zadnjih 30 godina.
Počeli su s 5 manjih plastenika. Prvotno nisu imali dovoljno obradivih površina pa su zemlju iznajmljivali od susjeda. S godinama su povećavali broj plastenika i povećavali veličinu obradivog zemljišta. Trenutačno imaju više od 100 plastenika kao i dovoljno i vlastitih obradivih površina.
Uz uzgoj voća i povrća, bave se i preradom. Pa tako u ponudi imaju domaću pasiranu rajčicu, pekmez od malina i jagoda, kisele papriku, kuhaju ciklu te rade sirup od malina.
Certificirani su od strane Udruga hrvatskih tržnica i Savjetodavne službe. Članovi su i Udruge povrćara Velike Gorice.
‘Sveta biljka’ uspijeva i na balkonu: Pomaže kod sedam bolesti koje muče Hrvate
