Od pamtivijeka, čovjek je, između ostalog, obnašao i ulogu sakupljača. Nekoć su se prikupljali predmeti iz puke potrebe za preživljavanjem, a danas je to hobi i strast za posjedovanjem predmeta koji nam za život nisu nužni i potrebni. Kolekcionari, suvremeni nasljednici naših predaka sakupljača, danas to rade iz vlastite satisfakcije i potrebe da se ono “trenutno” oko nas zadrži u kolektivnom sjećanju i za generacije koje tek dolaze.
Jedan od takvih kolekcionara je Ivan Brnčić, čovjek koji na svom Facebook profilu sebe opisuje prvenstveno izrazom “purger”. Administrator Facebook stranice “Zakaj Volim Zagreb” i strastveni kolekcionar svega vezanog za našu metropolu, dobio je prostor u Muzeju Grada Zagreba, gdje sve do sredine travnja možete razgledati dio njegove bogate građe.
Iako je krcat zagrebačkom memorabilijom, u MGZ-u se nalazi postav njegove kolekcije iz svijeta ljekarstva. Brnčić je na svoju kolekciju itekako ponosan, pa ne čudi da nam je spremno ispričao kako je biti opčinjen Zagrebom. Otkrio nam je što ima, ali bitnije, što nema a silno bi htio imati. Zagreb je nepresušna rijeka osobnih povijesti, kolektivnih sjećanja i događaja koji su odjekivali godinama.
Veliki zaljubljenik u Zagreb
Za one koje žele znati više, ovaj strastveni ljubitelj svega zagrebačkog je rođen 1981. godine, i to na Trešnjevci. Intenzivno prikuplja predmete petnaestak godina, a ovakva izložba je maleni vrhunac njegovog djelovanja. Ne smijemo zaboraviti, veliki i važni muzejski postavi u Zagrebu su stigli upravo iz privatnih zbirki. Od Mimare pa sve do Gliptoteke.
“Zagreb je predmet moje fascinacije već dulje vremena. Ne mogu reći da me neki događaj ili prikupljeni predmet natjerao da uđem dublje u priču o Zagrebu”, započeo je svoju priču Ivan a mi smo odmah upitali, pošto je riječ o starinama, znaju l građani uopće što imaju u svojim domovima kada vam pokažu svoje predmete? Vrijedi li u ovakvom kolekcionarstvu stara poslovica kako je nečije smeće nekome vrijedno poput zlata.
“Predmet skupljam sa svih strana. Britanac, sajmišta, oglasnici. Ljudi već znaju čime se bavim, sami mi se javljaju, pa je sada ipak nešto lakše. Nešto sam kupio nešto razmijenio, puno toga i dobio. Puno ljudi niti ne zna što ima, drugi pak imaju nezainteresiranu obitelj, pa poklone predmet meni”, priča nam.
Najstarija ljekarna u Zagrebu
A sada malo o ljekarstvu. Iako je kolekcija pozamašna, Brnčić je u MGZ odnio otprilike stotinjak predmeta. “Možda malo više od 100. Ima tu puno toga zanimljivog. Jedinstvena stvar kod mene je jedna mjenica s kojom je Vladimir Rojc, posljednji vlasnik ljekarne “K Crnom Orlu” (najstarija ljekarna u gradu) od svoje sestre otkupio njen dio i postao njen konačni i posljednji vlasnik”, otkriva nam Ivan.
Inače, i sami smo pisali o ovom fenomenu iz zagrebačkog centra. Vlasnik ove ljekarne je nekada davno bio i Nicolo Alighieri, unuk poznatog pisca koji je navodno proveo puno vremena na proputovanju Hrvatskom, gdje je usput stao i u Zagrebu gdje se, opet navodno, pod budnim okom Augustina Kažotića oporavljao.
“U postavi su razni dokumenti s potpisima Deželića i ostalih bitnih dionika tadašnjeg društva. U postavu su i rijetke bočice pripravaka “Elsa-fluid”. Riječ je o inovaciji Eugena Viktora Fellera, koji ne samo da je proslavio ovaj lijek za ublažavanje bolova, već je i izgradio prvu četverokatnicu u Zagrebu.
Zna što mu nedostaje
Danas šetalište kraj potoka Črnomerec na Remizi nosi njegovo ime. S obzirom na to kada su se te bočice proizvodile, jasno je koliko ih je teško naći van “staklenih zvona” muzejskih postava. Mi smo tijekom razgovora poželjeli dodatno pomoći ovom kolekcionaru pa smo ga zamolili da nam prezentira svoj “svet gral”, odnosno predmet koji nema a silno bi htio imati.
Pošto je riječ o kolekcionaru starina, nije nemoguće da će netko pročitati i ovaj ili neki sličan članak i možda pomoći Ivanu Brnčiću da upotpuni kolekciju s onim što mu nedostaje. “Uh, teško pitanje. Što se ljekarništva tiče, ne mogu sada ovako odmah nešto izvdojiti. Ako govorimo šire, ima jedan predmet koji već dugo tražim.
Original fotografija Julija Huhna. Imam nekoliko zbilja starih fotografija Grada Zagreba i to sa samih početaka fotografije. Neke datiraju i do sredine 19. stoljeća. Imam veću kolekciju takvih fotografija, bilo bi super da se to popuni”, otkrio je.
Huhnova litografija se prodavala za četveroznamenkaste iznose
Isto tako, iako će ova izložba završiti sredinom travnja, Brnčić nastavlja dalje prikupljati građu. Jasno, razmišlja i dugoročno, planira ostaviti svoje “blago” na daljnje čuvanje. Kada je riječ o novčanoj vrijednosti eksponata, što je mnogim kolekcionarima mrska tema jer većina to uopće ne radi zbog novca, kaže sljedeće:
“Neke stvari su zaista rijetke. Ovo što je sada u MGZ vrijedi financijski jako puno. Baš sam pito kolegu ‘kaj to vrijedi’ a on mi kaže da bi teško mogao podati cijelu kolekciju, već dio po dio, pa je teško staviti neki broj na to”, zaključio je.
Mi smo se malo poigrali s ovom građom kako bi dobili barem okvir cijena na tržištu. Uzmimo za primjer već spomenutog Julija Hahna. Litografija iz 1860. godine naziv Turopoljac se pojavila na jednom oglasniku. Cijena je bilo nešto viša od 1000 eura. Fotografije na prodaju naravno nismo pronašli.
‘Ostavite nadu vi koji ulazite’: Zagreb je mjesecima skrivao svjetski poznato ime
