Jedna od najvećih hrvatskih tragedija za koju nitko nije odgovarao: Ubojica Zorana Dominija službeno je još uvijek nepoznat

Google Maps

Ubojica Zorana Dominija, nevinog građanina koji je 27. studenoga 1999. poginuo u središtu Zagreba kao kolateralna žrtva dugogodišnjih mafijaških razračunavanja, nepoznat je i 11 godina od njegove smrti. Za ubojstvo Dominija kojeg su ubile krhotine “zolje” kojom je gađan blindirani džip Vjeke Sliška, u to vrijeme jednig od neupitnih bossova zagrebačkog asfalta, optužnica tzv. zločinačke organizacije teretila je Nikicu Jelavića.

Ipak, 11 godina od stravične smrti nevinog čovjeka u središtu grada te spektakularnog uhićenja dečki s Knežije, Vrhovni sud je iz trećeg pokušaja odlučio – Nikica Jelavić nije kriv za smrt Zorana Dominija.

Stvari su time vraćene tamo gdje su bile i tog kobnog 26. studenoga 1999.: Nikica Jelavić je slobodan čovjek, kojem u brojnim sudskim postupcima nije dokazana krivnja ni za što od onoga za što se teretio, a Zoran Domini je paradigma nevine žrtve i nemoći države da se obračuna s pipcima kriminalne hobotnice.

“Promatramo li naš represivni aparat od 1995. godine na ovamo, vidljivo je da se nije proslavio na slučajevima organiziranog kriminaliteta”, objašnjava Petar Veić, profesor Pravnog fakulteta u Rijeci.

U kriminalističkim istraživanjima tih slučajeva, kaže, bilo je propusta na koje se nije na vrijeme odgovaralo pa se događalo da se dio dokaza izdvaja iz spisa na glavnoj raspravi, piše Večernji. Zbog toga je u konačnici na Vrhovnom sudu srušeno 20-ak presuda.

“To je u stvari trebala biti podloga za ozbiljne analize i rana upozoravanja – ono što se tada događalo ne bi se smjelo više ponavljati”, tvrdi Veić.

Dok će Nikica Jelavić, sada kao pravomoćno oslobođena osoba, zasigurno naći načina da od države naplati tri godine boravka iza rešetaka, pitanje je kakvu će satisfakciju dobiti djeca Zorana Dominija?

Nakon oca izgubili su i majku, koja se teško razboljela i umrla te su ostali siročići na pragu života, a za tragediju koja je pogodila njihovu obitelj nitko nije kriv – a netko bi trebao biti jer je Zoran Domini mrtav.

Na pitanje tko ga je ubio policija bi trebala odgovoriti ponovnom potragom, baš kao što bi to trebala učiniti sa svim sličnim slučajevima u kojima su njihove kaznene prijave doživjele neuspjeh jer su oni koje su oni smatrali ubojicama pravomoćno oslobođeni zbog nedostatka dokaza ili traljavo prikupljenih tragova.

Upravo je njihovo izuzimanje, dodaje Veić, jedna od slabijih točaka naše policije.

“Uočene su konstante u greškama i to najčešće u premetačinama gdje se događaju već početne greške u koracima te pri izuzimanju tragova, zbog čega kasnije i dolazi do izdvajanja dokaza iz spisa što se kod najtežih kaznenih djela ne smije događati “, tvrdi Veić.

Poznavajući načine rada i djelovanja hrvatske policije, teško je vjerovati da će se “slučaj Domini” ponovno otvoriti osim ako novu istragu ne zatraži tužiteljstvo.

“U policiji redovito kažu da “slučaj nikad ne završava”. U konkretnom slučaju, ubojstvu građanina Zorana Dominija, prilikom optužbe Nikice Jelavića, policija je smatrala da je počinio kazneno djelo i to otežava rasvjetljavanje i rješavanje ovog ubojstva iako je u praksi zapamćeno da su neka ubojstva razriješena nakon što je proteklo i osam godina”, kaže Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije te dodaje da kod nas ne postoji dovoljno sluha ni pažnje za slučajeve koji nisu dovoljno atraktivni.

Upravo iz tog razloga, teško je vjerovati da će ubojica Zorana Dominija ikada biti priveden pravdi jer podnošenjem kaznene prijave za policiju posao je dovršen, bez obzira na njezinu kvalitetu, završetak na sudu te činjenicu da nevina žrtva i njezina obitelj traže zadovoljštinu.

U konačnici, pita li se policiju, pravo je presudilo. A iako je pravo presudilo, pravda se još uvijek pita: Tko je ubio Zorana Dominija?

Pet godina nakon pogibije supruga u središtu Zagreba, Ankica Domini umrla je u svome domu od plućne embolije. Nesretna žena izdahnula je zaboravljena od države baš kao i njezina malodobna djeca Marko i Lana, za koju se požrtvovno borila nakon suprugove smrti.

Ta je samohrana majka ustajala u pet sati ujutro kako bi ih odvodila u školu i vrtić te kasnije odlazila u KB Sestara milosrdnica u čijoj je kuhinji radila. Nekoliko dana prije smrti na poslu joj je pozlilo jer je iz podruma vukla vreću,  a liječnici nisu na vrijeme prepoznali simptome zloćudne bolesti te Ankica Domini nije zadržana na liječenju. Srušila se u stanu pred djecom, a kroz nekoliko sati je preminula. Tada je počela bitka oko skrbništva nad Markom i Lanom, kojima je na kraju skrbnicom postala Ankičina sestra. Od grada su perspektivni košarkaš i plesačica na korištenje dobili stan, a bila je pokrenuta i humanitarna akcija. Unatoč tome – uništenu obitelj nitko im nije mogao nadomjestiti.

 


Komentari