Na redakcijski mail javila nam se Zagrepčanka koja je podijelila potresnu scenu kojoj je svjedočila tijekom vožnje tramvajem na liniji 14. Kako je ispričala, mirna večernja vožnja iznenada se pretvorila u stresno i neugodno iskustvo koje ju je, kaže, duboko potreslo.
“Vraćajući se sinoć (srijeda, 5. 11.) iz HNK, suprug i ja ušli smo u četrnaesticu. Na tramvajskoj stanici S. Radić ušao je neki čovjek koji odmah digao galamu, čulo se: ‘Šta me gledaš! Tamo gledaj! Ne gledaj me! Ne gledaj me u oči kad ti kažem!’
Nismo znali kome je to upućeno dok nije zgrabio jednog tamnoputog suputnika i počeo ga pobacivati po tramvaju. Tamnoputi, ne samo da mu ništa nije rekao, nego se nije ni branio. Bio je jako uplašen. Vozačica je zaustavila tramvaj između stanica i krenula prema njima”, započela je priču Zagrepčanka.
‘Svaka čast vozačici na hrabrosti’
“Jedan ZET-ovac koji je sjedio na prvom sjedalu govorio joj je: ‘Nemoj Anđela, ne idi tamo, zovi policiju.’ Ali, ona mu je odgovorila: ‘Pusti me da radim svoj posao.’ Nisam sigurna da joj to stoji u opisu posla, ali svaka joj čast na hrabrosti, jer ja se bojim takvih ‘velikih Hrvata’ koji nas žele obraniti od koga, od čovjeka koji mi sutra treba dostaviti hranu jer nema naših ljudi koji bi to radili.
Ne bojim se tamnoputih radnika, nego ovakvih budala zbog kojih me sram. Kad je stigla do njega tjerala ga je van iz tramvaja, a on se derao: ‘Ja, ja da idem van, a ovo smeće da se vozi!’. Onaj ZET-ovac išao je za njom, nekako odvojio tog tamnoputog radnika i stavio ga da sjedne naprijed.
Na stanici Arena kad je napadač morao izaći, zvao je, čak i dohvatio tamnoputog suputnika, ali vozačica je brzo zatvorila vrata i tako ga spasila. Meni je to bio ogroman stres, tresla sam se i osjećala mučninu do povraćanja”, ispričala je mučno iskustvo.
