Iako prosvjede najčešće vežemo uz glasno skandiranje, žustre parole i zaglušujuću buku, zagrebački mimohod za stradale od strane devetnaestogodišnjaka u OŠ Prečko započeo je grobnom tišinom. Na stotine građana se od 18 sati počelo okupljati oko zgrade HNK u Zagrebu, a konačni broj njih tek će se kasnije utvrditi.
Iako je među okupljenima vladala tišina, transparenti su govorili sami za sebe. Najčešće se mogla vidjeti poruka “kada jedna mama plače, sve plaču”, a okupljeni prosvjednici su skrenuli iz Frankopanske u Ilicu noseći veliki transparent “za sigurnu školu”. Među okupljenima su uglavnom bili roditelji ali i svi oni svjesni težine situacije u kojoj se nalazimo.
Poruke prosvjednika su jasne, tvrde kako je vrijeme za izlazak na ulice, a učiteljica koja je dobila više ubodnih rana braneći djecu od napadača, dobila je poruku kako je “učiteljica = hrabrost”. Neki su se obrušili na vladu. Primijetili smo transparente poput “udobne fotelje, krvave školske klupe” i “napad na vas je terorizam, a napad na djecu incident”.
Prije mimohoda povodom tragičnog događaja u OŠ Prečko, brojni ljudi su stigli i prije 18 sati kako bi upalili lampion te…
Objavljuje Zagreb.info u Ponedjeljak, 23. prosinca 2024.
‘Ne daj Bože da se ponovi’
Iako je na ulice izašao veliki broj građana sa željom da daju potporu svima koji imaju djecu u školama, ideja mimohoda došla je od strane školskih sindikata. Sindikat hrvatskih učitelja, Preporod i Nezavisni sindikata zaposlenih u srednjim školama. Svi žele isto, a to je podizanje sigurnosti u našim obrazovnim ustanovama na benefit sviju.
Oni koji nisu mogli ili željeli prisustvovati mimohodu svoje su mišljenje dali o ovome na našem Facebooku. Jednima je cijela scena jednostavno i isključivo “pretužna”, dok drugi prizivaju neke odbačene drakonske mjere odgoja. Tvrde da nema druge.
“Zar je ovo bilo kada smo mi išli u školu? Profesor ili učitelj su bili ‘Bog i batina’, slušali smo ih a i kod kuće se znalo tko nas hrani i brine o nama. Starijeg se moralo slušati. Ovaj mirni prosvjed na žalost ništa neće promijeniti. Bit će zaključane škole, negdje podvornika i to neće trajati dugo. Ne daj Bože da se ponovi ovo zlo, tragedija koja lomi srce i dušu. Ništa u ovoj državi ne funkcionira kako treba, zaglibili smo jako duboko”, napisao je.
Opreza nikad dosta
Drugi nisu bili od riječi kada je u pitanju ispitivanje koristi od ovakvih okupljanja. Tvrde kako to nije ni cilj, barem ne u ovom trenu. “S ovom majkom svi plačemo, s kolegicom učiteljicom, plačemo suosjećamo, vrištimo, ridamo i pitamo se zašto mi ubi dijete?”, pitala se. Drugi smatraju kako smo svi mi kolektivno krivi što se dogodila strašna tragedija na krajnjem istoku grada.
“Državu čini narod. Mi smo krivi za ovo. Mi. Nitko drugi. Šutjeti na sve ovo, samo s*** i pametovat iza ekrana.” napisao je. Poruke variraju od tuge, boli, podrške ali i frustracija. Neki su pak digli ruke od svega i prepustili sve u “Božje ruke”.
“Jako smo svi tužni, ali dragi moji bit će toga uvijek jer svijet je okrutno mjesto. Zato čovjek mora biti na oprezu uvijek i opet se nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme? Žao mi svih poginulih uzalud od bolesnih ljudi i moramo biti na oprezu, opreza nikad dosta a i sudbini ne možemo pobjeći. Čuvajmo se sami i Bog će!”, napisala je jedna.
Ministar Fuchs odlučno: ‘Mjere sigurnosti u školama kreću odmah’
Netko mora odgovarati
Ima i onih koji krivca vide u ravnateljici, koja je taman trebala put mirovine kada je devetnaestogodišnjak krenuo u monstruozni pohod. “Moja sućut. Jadno dijete ni krivo ni dužno. Ravnatelja nitko ne spominje. Ipak mislim da je on glavni u školi a ostavlja vrata otključana jer misli da živimo u svijetu zvanom “Raj””, rekla je.
Prosvjed ovakvog tipa vjerojatno neće donijeti stvarne promjene, ali je ako ništa, barem pokazao kako je ljudima stalo do života i odbijaju da ovaj i svi slični slučajevi odu u kolektivnu zastaru, te postanu predmet amnezije. Ipak su naša djeca u pitanju, a ona bi ako ništa, trebala imati svu zaštitu dok ne zakorače u, kako je napisala jedna naša čitateljica, u okrutni svijet.
