Premještaj u dom za starije osobe i dalje se u hrvatskom društvu često doživljava kao kraj jednog životnog poglavlja – gubitak doma, rutine i samostalnosti. Ipak, iskustva brojnih umirovljenika i njihovih obitelji pokazuju da život u domu može označiti početak novog, aktivnijeg razdoblja.
U trećoj životnoj dobi prioritet postaju sigurnost, njega i društvo. Domovi za starije osobe, unatoč kroničnom manjku mjesta i kadra, sve češće nude strukturiran dan, redovite obroke, zdravstvenu skrb, ali i bogat društveni život.
“Moj djed svojevremeno nije htio ići u dom. Međutim, kad je otišao, tamo je bilo življe nego u studentskom domu”, napisao je jedan korisnik na Redditu. Na pitanje u kojem smislu življe, odgovor je bio izravan: “Zabave s alkoholom i intimnim druženjima.”
‘Gori su od maturanata’
Drugi korisnici potvrđuju slična iskustva: “Ne biste vjerovali, ali tamo ima više takvih aktivnosti nego u studentskom domu.” Za mnoge umirovljenike, osobito one koji žive sami, dom postaje mjesto socijalizacije, druženja i novih emotivnih veza. Organizirani izleti i putovanja također su česti. “Prijatelj je vozio autobusne ture za umirovljenike i kaže da su gori od maturanata”, stoji u komentaru, dok drugi dodaje kako mnogi “žive ispunjenijim društvenim i ljubavnim životom nego prosječan oženjeni tridesetpetogodišnjak.”
Pozitivna iskustva nisu rijetkost ni kod osoba koje su u dom došle samostalno i ranije. “Moja baka je otišla u dom dok je još bila pokretna, sama je spakirala stvari i otišla. Kaže da joj nikada nije bilo bolje”, navodi se u svjedočanstvu. Imala je vlastiti prostor, grijanje po želji i tri kuhana obroka dnevno. Jelovnik je bio raznolik, a aktivnosti redovite i organizirane.
Početni otpor odlasku u dom i dalje je čest. Neki komentatori objašnjavaju: “Zato što su tvrdoglavi i djetinjasti.” S druge strane, postoje i negativna iskustva: “Iz prve ruke sam vidio koliko su ljudi u domovima loše. Nekima je dobro, ali većina samo čeka kraj života. Ako ikada doživim duboku starost i budem imao djecu, radije bih da me ne smjeste u dom. Ne razumijem ni financijski argument jer su domovi vrlo skupi. Kolega je poslovno bio u jednom domu i rekao da su uvjeti loši, da je neugodan miris, da su ljudi zapušteni, da nema posjeta i da je osoblje neprofesionalno, a cijena visoka.”
