Srce je vitalni organ u ljudskom tijelu koji pumpa krv i osigurava da kisik i hranjive tvari dosegnu sve dijelove tijela. Prosječna težina odraslog ljudskog srca kreće se između 250 do 350 grama kod muškaraca, dok je kod žena nešto lakše, obično između 200 do 300 grama.
Srce ima između ostalog i električni sustav koji kontrolira ritam otkucaja srca. Ovaj sustav omogućuje koordinirano kontrakciju srčanih mišića, što rezultira ritmičkim otkucajima srca. S obzirom na njegovu vitalnu ulogu u cirkulaciji krvi, srce je ključan organ za održavanje života, a njegovo zdravlje je od iznimne važnosti za opće zdravlje tijela.
I upravo zato jer je ključan organ za naš život, po prvi puta je ove godine organiziran Mjesec zatajivanja srca kako bi se kod građana osvijestilo koliko je ovo stanje opasno i koliko je potrebno paziti na svoje srce.
Smrtnost 50% u pet godina
Zatajivanje srca naziva se najčešćom zloćudnom bolešću današnjice, rekao nam je akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb te predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva.
Usporedba sa zloćudnim bolestima proizlazi iz činjenice da je od postavljanja dijagnoze smrtnost od ove bolesti 50 posto unutar pet godina. Najčešća pak zato što od zatajivanja srca boluje barem 2 posto populacije. Tako se procjenjuje da u svijetu od zatajivanja srca boluje oko 70 milijuna ljudi, a procjena za Hrvatsku je oko 80 tisuća oboljelih.
Od zatajivanja srca u Hrvatskoj je u posljednje tri godine smrtnost smanjena za čak 46 posto. Ipak, i dalje svakoga dana najmanje jedna osoba premine zbog zatajivanja srca, a u prosjeku ih čak 16 dnevno bude hospitalizirano.

Rana dijagnoza spašava
„Riječ je o strukturnom i funkcijskom poremećaju srca, koje ne može dostatno opskrbljivati organizam krvlju odnosno kisikom, uzrokujući nedostatak zraka sve do gušenja, kao i edeme nogu, nabreknuće vratnih vena, uvećanje jetre, nakupljanje tekućine u plućima i prostoru između plućnih ovojnica kao i u trbušnoj šupljini. Uzroci su mnogobrojni, najčešće koronarna bolest odnosno prekasno liječen infarkt miokarda, zatim arterijska hipertenzija, bolesti srčanih zalistaka, prirođene bolesti srca, primarne bolesti miokarda tj. kardiomiopatije – od kojih su neke i genski uvjetovane, a moguće je zatajivanje srca kao posljedica upale miokarda“, pojašnjava akademik Miličić.
Cilj Mjeseca zatajivanja srca je upoznavanje javnosti s opasnom bolešću, nužnosti njezinog sprječavanja otklanjanjem rizičnih čimbenika za nastanak oštećenja miokarda. Ako dođe do oštećenja treba govoriti o nužnosti što ranije dijagnoze kako bi se primijenilo moderno i učinkovito liječenje, koje može produljiti preživljavanje oboljelih za desetak ili više godina.

Domovi zdravlja kaskaju s pretragama
Hrvatski kardiolozi pozivaju na suradnju liječnike obiteljske medicine, jer je njihovo uključivanje neophodno radi pravodobne i racionalne dijagnostike zatajivanja srca, poziva akademik Miličić.
„Naime, još uvijek u domovima zdravlja odnosno ordinacijama obiteljske medicine nije dostupno određivanje NT-pro BNP-a, ključnog laboratorijskoga biomarkera za dijagnozu zatajivanja srca, što pak generira nepotrebno velike liste čekanja za kardiološki pregled i obradu odnosno za ultrazvučni pregled srca“, smatra Miličić.
Kod osoba sa simptomima i znakovima koji pobuđuju sumnju na zatajivanje srca, nakon snimanja EKG-a, bilo bi potrebno izmjeriti krvnu koncentraciju NT-pro BNP-a. „Ako je njegova koncentracija normalna, u pravilu nije potrebno upućivati pacijenta kardiologu, već sprovesti diferencijalnu dijagnostiku, tj. pronaći neko drugo objašnjenje bolesnikovih simptoma i znakova, u vidu zapuhe, lošijeg podnošenja tjelesnoga napora, oticanja potkoljenica, opće slabosti itd. Simptomi i znakovi zatajivanja srca nisu specifični i mogu biti uzrokovani nizom drugih patologija, poput debljine ili pak endokrinoloških, pulmoloških, hematoloških bolesti“, upozorava akademik Miličić.
Priča Zagrepčanina Ivana slama srce: ‘Dizala je sina na prozor bolnice da se vidimo’
Hrvatskim pacijentima je dostupno sve
Što ranija dijagnoza pretpostavka je ranoga započinjanja terapije, koja može bitno poboljšati kvalitetu života, vratiti radnu sposobnost oboljelih i, ono najbitnije, znatno produljiti preživljavanje.
Liječenje se sastoji od kombinacije lijekova te prema potrebi ugradbenih kardioverter defibrilatora radi sprječavanje nagle aritmogene smrti, odnosno kardioresinkronizacijskih elektrostimulatora srca radi liječenja disinkronije miokarda, pojašnjava akademik Miličić.
„Hrvatskim bolesnicima je dostupno praktički sve od navedenoga, osim jedne vrste lijekova koji su recentno dobili najvišu razinu preporuke i dokaza temeljem znanstvenih dokaza, a postojeće smjernice HZZO-a nisu još u skladu s europskim, američkim i svim relevantnim svjetskim terapijskim smjernicama“, kaže Miličić.

Kada lijekovi i spomenuti uređaji više ne djeluju, riječ je o tzv. uznapredovalom zatajivanju srca, koje je potrebno što prije prepoznati kako bi se takvi bolesnici upućivali u jedan od dva hrvatska centra koji se bave tzv. naprednim metodama liječenja zatajivanja srca: transplantacijom odnosno mehaničkom krvotočnom potporom.
Prema broju transplantacija srca na milijun stanovnika trenutno je Hrvatska vodeća u Europi, a dostupni su i svi vidovi akutne i dugoročne mehaničke potpore srcu odnosno krvotoku, kaže Miličić.
Velika najava: Kreće gradnja Nacionalne dječje bolnice u Blatu
Premostiti nedostatke u dijagnostici i liječenju
U okviru planiranih aktivnosti objelodanit će se i promicati Specijalistički kurikul za kardiološke medicinske sestre o zatajivanju srca. Nadalje, organizirat će se i edukacijski sadržaji za liječnike na elektroničkoj platformi Hrvatskoga kardiološkog društva „Compendium Cardiologiae“ te edukacija za laike na platformi „Čuvari srca“. Planiran je i znanstveni simpozij u HAZU, 21. svibnja i javnozdravstvena akcija na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, 25. svibnja.
„Nadamo se da će aktivnosti u sklopu Hrvatskoga mjeseca zatajivanja srca unaprijediti osviještenost o ovoj bolesti u naših sugrađana, pružiti relevantne znanstvene informacije kolegama liječnicima i medicinskim sestrama i pomoći da se što prije premoste trenutni nedostatci u dijagnostici i liječenju zatajivanja srca u Republici Hrvatskoj“, zaključuje akademik Miličić.















