Danas 30-godišnji Nepalac Binod Khadka cijeli je svoj život fasciniran kafićima i restoranima. Ne kao neki naši ljudi, koji u njima ostavljaju plaće, već kao radnim mjestom. Sve u vezi barova njemu je zanimljivo i zato se u Nepalu i školovao za ugostitelja. No, zbog niskih plaća i visokih životnih troškova odlučio je, dijelom i kako bi pomogao obitelji koju ima u domovini, potražiti posao u inozemstvu.
“Rekli su mi da postoje dobri poslovi u Hrvatskoj. Nisam znao ni na kojem se kontinentu nalazi Hrvatska, apsolutno ništa. Pristao sam iako nisam imao pojma gdje dolazim. Znao sam samo ono što sam mogao vidjeti na internetu, a najviše su mi se svidjele fotografije vaše obale, jer Nepal nema more i nema takvih ljepota”, kazuje nam Binod koji je u Hrvatskoj gotovo dvije godine.
Put do Hrvatske bio je, kaže, kaotičan. “Letio sam dvadeset sati, zrakoplovi su kasnili, bio sam potpuno iscrpljen kada sam tog prijepodneva napokon sletio u Zagreb. Prvog dana nisam vidio ništa od onoga što sam očekivao. Umoran i nikakav, sjeo sam u kombi agencije preko koje sam dobio posao i odvezli su me u Novo Čiče gdje je bila kuća za nas nove zaposlenike. Tako da prvog dana od Zagreba nisam vidio ništa i bio sam pomalo sumnjičav gdje sam to došao”, priznaje nam Binod.
Fasciniran Istrom i obalom
No, nakon sedam dana privremeni smještaj zamijenio je stalnim, dobio je konobarski posao, a već je jednu sezonu odradio i na obali. Tek je tada, kaže, jako zavolio našu zemlju.
“Radio sam u Pazinu, tada sam konačno vidio vašu prekrasnu obalu i bio jako sretan. Istra je prelijepa. Vidio sam i Pulu, Rijeku… Onda sam se vratio u Zagreb, počeo sam raditi u bistrou u Vrbanima i počeo otkrivati ljepote glavnog grada. Danas, kad god imam priliku, idem u centar grada koji mi je jako sviđa. Blizu posla mi je Jarun, koji je odličan za šetnju, a volim planine pa često idem planinariti na Medvednicu.
Nisam više mlad da odlazim u noćne klubove, ali odem s prijateljima na piće u neki od kafića”, kaže nam Binod dodajući da je u Zagrebu otkrio koliko ljudi provode vremena ispijajući kavu. Taj mu se ritual i druženje uz kavu jako svidio, pa je sada normalno da, poput pravog Zagrepčanina, sjedi na kavi satima, kada ima vremena. Kada je došao, iznenadilo ga je koliko njegovih sunarodnjaka živi i radi u Hrvatskoj.
Hrvati su ga prihvatili
“To je nešto što stvarno nisam očekivao i to sam shvatio tek kada sam počeo živjeti u Hrvatskoj. U Nepalu nitko ne zna za Hrvatsku i ne spominje ju, a onda dođem ovdje i vidim jako puno svojih sunarodnjaka! To mi je bilo otkriće”, kazuje Binod koji se, osim sa drugim strancima, druži i s Hrvatima koji su ga bez problema prihvatili. Nikada, kaže, nije imao baš nikakav problem zbog svog podrijetla. Štoviše, kaže, svi su jako ljubazni i uvijek mu žele pomoći savjetom.
No, od svih savjeta koje je dobio, Binuda je jedan potpuno raspametio. “Rekli su mi da moram probati burek i uz to jogurt, pa sam poslušao. Kako ne jedem govedinu, kušao sam burek sa sirom u kombinaciji s jogurtom. Od tog dana to mi je najdraža hrana. Znam da imate jako puno fine hrane i hrvatskih specijaliteta, ali meni sada nema ništa draže od bureka”, simpatično nam priznaje mladi Nepalac.
Kaže kako u slobodno vrijeme voli biciklom istraživati Zagreb ali i putovati Hrvatskom. Otišao je tako i do “dalmatinske metropole”, Splita, grada koji mu se također jako svidio. Osim restorana, Binod je opčinjen i poljoprivredom te organski uzgojenom hranom. Zato je sretan jer u Hrvatskoj, kaže, postoji jako dobra ponuda voća i povrća te drugih namirnica s malih obiteljskih gospodarstava.
‘Imam super šeficu’
Binod, inače, kod kuće ima oca, majku te brata i sestru koji studiraju. Zahvalan je što u Hrvatskoj može zaraditi dovoljno novca da jedan dio svakog mjeseca odvoji kako bi im pomogao, jer se u Nepalu teško živi.
“Kod nas je normalno da ja kao stariji brat, koji radim i dobro zarađujem, pomažem obitelji, a i mene to raduje. Uostalom, živim u lijepoj zemlji, radim posao kojeg obožavam, imam super šeficu i dobro zarađujem, tako da osjećam da moram doprinijeti i svojoj obitelji koja trenutačno nema te privilegije”, zaključuje naš sugovornik.
