Povodom obilježavanja Dana mozga, u ponedjeljak 22. srpnja, donosimo niz članaka na tu temu kako bismo upozorili na važnost očuvanja tog organa. Razgovaramo s liječnicima te donosimo iskustva oboljelih kako bismo informirali javnost o prevenciji bolesti, ali i prepoznavanju simptoma na vrijeme kako bi se spriječili fatalni ishodi.
Jedna od najpoznatijih bolesti mozga je Alzheimerova bolest. Riječ je o teškoj, neizlječivoj bolesti koja može uzrokovati smrt. Napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika.
Razgovarali smo s Tajanom Dajčić, tajnicom Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, koja nam je opisala kakve poteškoće prolaze oboljeli od Alzheimerove bolesti, ali i članovi njihovih obitelji koji praktički preko noći moraju ući u ulogu skrbnika i njegovatelja.
Zaboravljaju kako obaviti osnovne aktivnosti
“Živjeti s osobom s demencijom je izuzetno teško. U Zagrebu procjenjujemo da ima više od 18 000 osoba s nekim oblikom demencije. Demencija je neurodegenerativna bolest najčešće uzrokovana Alzheimerom, ali postoji niz drugih bolesti koje ju uzrokuju. Sve te bolesti počinju od zaboravljanja, izgubljenosti, zbunjenosti i nemogućnosti rješavanja jednostavnih zadataka”, ispričala je.
Navela je da ljudi prvo prepoznaju poremećaj pamćenja. Oboljeli se ne mogu sjetiti gdje su bili, što su radili. Nakon toga dolazi do poteškoća prilikom osnovnih aktivnosti poput oblačenja i higijene. Zatim nastupaju poteškoće govora i gubitak orijentacije u prostoru, na primjer ne znaju doći do dućana i vratiti se kući.
“Pogotovo u zadnje vrijeme u medijima se često pojavljuju slike nestalih osoba. Ljudi odmah po opisu mogu zaključiti da je riječ o osobi koja ima demenciju koja nije dijagnosticirana”, opisala je Dajčić.
U Hrvatskoj je premalo smještajnih kapaciteta
Rekla je da je Alzheimerova bolest izuzetno teška, da traje deset, pa i više godina. Bolest ima tri faze, početnu, srednju i terminalnu. U terminalnoj fazi za oboljelu osobu više ne može skrbiti obitelj i vrijeme je da ju se prebaci u za to namijenjenu instituciju.
“Bolest je na teret obitelji. Ako imamo 18 000 osoba u Zagrebu o jednoj osobi se brine dvije do tri osobe jer je to briga koja je 24-satna. Onda zapravo imamo 47 000 obiteljskih njegovatelja koji su prepušteni sami sebi. To je oko 8,5 posto stanovnika Zagreba”, navela je zapanjujuće brojke.
“Malo je smještajnih kapaciteta u cijeloj Hrvatskoj. Imamo kapacitete za smještaj negdje oko 190 osoba a imamo vise od 18 000 oboljelih, što znači da imamo kapacitet za 1 posto osoba. Najbolje im je da dok god mogu budu u obitelji jer se tamo osjećaju najsigurnije i najbolje, ali obitelji bi onda trebalo pružiti svu moguću pomoć”, opisala je situaciju koja je teška i za bolesnike i za njihove obitelji.
Lijekovi usporavaju razvoj bolesti
“To je nešto s čim se obitelj vrlo teško nosi, u obitelji dolazi do problema, to je emotivni, psihički, financijski teret, da gledaju dragu osobu koja pred njima propada jer bolest ima svoj tijek koji je neizbježan”, opisala je.
“Ta bolest je neizlječiva, izuzetno skupa. To je bolest sa smrtnim ishodom. Ima lijekova koji usporavaju razvoj bolesti, izuzetno je bitno njeno dijagnosticiranje. Ona se često dijagnosticira tek u kasnijoj fazi kad je već očita. Jako je bitno da čim osoba primijeti neke promjene da zatraži liječničku, odnosno specijalističku pomoć psihijatara ili neurologa”, navodi tajnica udruge.
“Postoje antidementivi koji će zaustaviti razvoj bolesti na neko vrijeme, čak i na dvije godine, što je važno jer se obitelj može pripremiti”, naglasila je upravo važnost obitelji u borbi s ovom teškom bolesti. Udruga čija je tajnica bavi se savjetovanjem obitelji dementnih osoba. Prije su organizirali grupna savjetovanja, no nakon pandemije prešli su na individualna savjetovanja koja se mogu dogovoriti na njihovoj web stranici.
‘Oni imaju nemir u sebi’
Osim toga imaju otvoren i SOS telefon te provode mini kognitivne testove kojima se mogu otkriti neurodegenerativne bolesti. Navela je da je ključno što prije dijagnosticirati ovu bolest i pravovremeno se informirati kako pravilno provoditi njegu. I dalje postoji stigma da je Alzheimer psihička bolest, što nije točno. Također mnogi smatraju da je riječ o normalnom simptomu starenja, što je također neispravno, jer je riječ o bolesti mozga.
Podijelila je i nekoliko konkretnih savjeta za ophođenje s oboljelima. “Oni su dosta plašljivi. Smeta ih buka. Treba paziti s televizijom i radijom. Neki se čak mogu bojati da će iz ekrana izaći ljudi. Mirniji će biti ako im pustimo neku glazbu koje se sjećaju iz mladosti. Općenito njihovo dugotrajno pamćenje nije oštećeno, pa se mogu prisjetiti događaja iz prošlosti i o njima razgovarati”, opisala je.
“Oni imaju nemir u sebi, tonovi postaju drugačiji, stalno su u strahu, to su sitnice koje su jako bitne. Smetaju ih povišeni tonovi, nipošto se nemojte svađati s njima. Osoba s Alzheimerom možda više ne može prepoznati svoju ženu. Ako traži Mariju i ne prepoznaje je, Marija ne bi trebala ponavljati da je to ona i inzistirati, već bi trebala potražiti drugi način da umiri dementnog supruga”, ispričala je o konkretnoj situaciji.
Socijalni problem
Za kraj je rekla da je demencija javnozdravstveni i socijalni problem te da bi Vlada do 2025. godine trebala donijeti strategiju za borbu protiv Alzheimera. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest član je radne skupine o toj strategiji.
Nedostatak sna ima katastrofalne posljedice: Ova skupina je posebno ugrožena
Rujan je prepoznat kao međunarodni mjesec borbe protiv Alzheimerove bolesti te će tad Udruga organizirati poseban program i pripremiti edukativne sadržaje.
