Od dolaska sa smeđim koferom do vladavine Zagrebom: Čovjek koji je dva desetljeća oblikovao glavni grad

Navršava se četiri godine od smrti najdugovječnijeg gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. On je Zagreb vodio dvadeset godina, prema nekima uspješno, prema kritičarima loše jer je bio opterećen aferama i kaznenim optužnicama.

Milan Bandić rođen je 22. studenog 1955. u Grudama, u Bosni i Hercegovini, u radničkoj obitelji. Uz pomoć kredita hercegovačke općine i stipendije općine Grude, zaputio se u Zagreb na studij. U smeđi kofer od skaja spakirao je nekoliko komada odjeće i donjeg rublja te 1974. godine upisao Fakultet općenarodne obrane i društvene samozaštite, današnji Fakultet političkih znanosti.

Tijekom studija nije stanovao u studentskom domu, već je radio kako bi preživio, uključujući poslove u hladnjači, moleraju i preprodaji stvari. Na studentskom plesu upoznao je buduću suprugu Vesnu, s kojom se kasnije razveo, no spekuliralo se da je to bio razvod samo na papiru radi lakše kupnje stana.

Strelovit politički uspon

Njegov politički uspon započinje 90-ih godina kada se pridružio Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske. Bandić se odmah istaknuo kao aktivan član stranke i postao poznat po svojoj neposrednosti i snalažljivosti.

Od 1995. do 2000. godine bio je vijećnik u Skupštini Grada Zagreba, a 2000. postaje zastupnik u Zastupničkom domu Hrvatskog sabora i potpredsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Te iste godine, 31. svibnja izabran je za gradonačelnika Zagreba, a na dužnost je stupio 2. lipnja. Ponovno je izabran 2001. godine, no 2002. postaje zamjenik gradonačelnice Vlaste Pavić. Naime te je godine bio je prisiljen dati ostavku nakon što je uhvaćen u vožnji pod utjecajem alkohola, ali se ubrzo vratio u politički vrh.

Milan Bandić iza sebe ostavio antologijske fotografije: Donosimo neke od njih

Razlaz s SDP-om i kaznene prijave

Godine 2005. po treći put postaje gradonačelnik, a 2009. na neposrednim izborima izabran je četvrti put. Iste godine kandidirao se za predsjednika Republike Hrvatske, osvojivši drugo mjesto s 39,74 % glasova. Nakon sukoba sa SDP-om, zbog kandidature za predsjednika RH, Bandić 2010. godine napušta stranku i započinje politički put kao nezavisni kandidat.

Osnovao je stranku “Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti”, s ciljem nastavka svoje vizije razvoja Zagreba. Na izborima 2013. ponovno je izabran za gradonačelnika, a njegova lista osvojila je najviše mandata u Gradskoj skupštini.

Iako je Bandić imao mnogo pobornika, njegova karijera bila je obilježena brojnim kontroverzama. Protiv njega je podignuto više od 200 kaznenih prijava, a dvaput je bio u pritvoru u Remetincu. Prvi put uhićen je 2014. godine, proveo je mjesec dana u pritvoru te je pušten uz jamčevinu od 15 milijuna kuna.

Ponovno je uhićen nakon kršenja zabrane komuniciranja sa suradnicima, ali je ubrzo pušten nakon odluke Ustavnog suda i nastavio je obnašati dužnost gradonačelnika.

Unatoč pravnim problemima, Bandić je osvajao izbore te je 2017. po šesti put izabran za gradonačelnika, a njegova stranka postaje dominantna u gradskoj politici. Njegova popularnost temeljila se na osobnom pristupu građanima i usmjerenosti na rješavanje njihovih konkretnih problema. Godine 2019. na izbornoj skupštini svoje stranke ponovno je izabran za predsjednika, uz mandat na četiri godine.

‘Dok drugi pričaju, ja delam’

Iako će kritičari sporiti da je išta napravljeno dobro za Zagreb, ipak je činjenica da je u mandatu koji je trajao dvadeset godina ipak se grad obnovio, izgrađene nove tramvajske pruge i novi kulturni objekti, itd.

No, sve je to zasjenjeno načinom funkcioniranja bivšeg gradonačelnika koji je ne jednom prozivao, vikao na svoje pročelnike, direktore podružnica Holdinga, bio je poznat i po neprimjerenim izjavama.

Milan Bandić preminuo je 28. veljače 2021. godine od posljedica srčanog udara. Njegova iznenadna smrt zatvorila je jedno od najdužih političkih poglavlja u povijesti Zagreba.
Njegova ostavština ostaje predmet podijeljenih mišljenja, dok ga jedni smatraju najzaslužnijim za modernizaciju Zagreba, drugi ga pamte kroz optužbe za korupciju i sumnjive poslovne odluke.

No, neosporno je da je njegov politički utjecaj trajno obilježio glavni grad Hrvatske i njegov razvoj u 21. stoljeću. Bio je prepoznatljiv po svojoj radnoj energiji i uzrečici „dok drugi pričaju, ja delam“.