Ivana Kekin o eksploziji nasilja u zagrebačkoj Dubravi: ‘To se ne događa preko noći’
Objavio
Mirela Pejaković Levstek
-
Ivana Kekin (Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX)
Maloljetničko nasilje je prisutno u našem društvu, no njega postanu svi svjesniji kada se dogodi teži napad. To se dogodilo prije nekoliko dana u Dubravi i Retkovcu. I dok neki minoriziraju cijelu situaciju, stanari ovih naselja se plaše za sigurnost svoje djece. O maloljetničkom nasilju i kako rješavati ovakve situacije razgovarali smo s Ivanom Kekin, psihijatricom i zastupnicom u Gradskoj skupštini.
Ovi događaji su alarm za cijelo društvo, kaže Kekin. „Nasilje među mladima nikada ne nastaje preko noći, ono je odraz dubljih problema: socijalne nejednakosti, zanemarivanja, manjka podrške u obitelji i školi, ali i kulture u kojoj se nasilje često normalizira. Kada se nasilje događa, to je jasan znak da je sustav zakazao u prevenciji i da trebamo ozbiljno ulagati u ranu intervenciju i podršku mladima. Upravo s tim razumijevanjem uzroka i manifestacije međuvršnjačkog nasilja u Gradu Zagrebu posljednjih smo godina poduzeli niz koraka“, pojašnjava Kekin.
Tako je Grad Zagreb 2023. naručio istraživanje o vršnjačkom nasilju u osnovnim i srednjim školama čiji je osnivač Grad. To uključuje vrste nasilja, učestalost, percepciju učitelja, roditelja, i potrebe za intervencijama.
Vršnjačko nasilje trenutno je jedna od gorućih tema u državi (Foto: Freepik)
Vršnjačko nasilje u Zagrebu raste iz godine u godinu
„Navedeno je istraživanje poslužilo kao podloga za izradu Akcijskog plana za prevenciju vršnjačkog nasilja za razdoblje 2024–2026, koji je donesen u Gradskoj Skupštini, a koji razrađuje konkretne mjere, aktivnosti i ciljeve koji bi trebali dovesti do značajno nižih stopa međuvršnjačkog nasilja. Osim toga, u suradnji s UNICEF-om i Savjetovalištem Luka Ritz, provode se programi u zagrebačkim školama pod nazivom „Za sigurno i poticajno okruženje u školama”. Taj program uključuje elemente edukacije učitelja i školskog osoblja, radionice za djecu i roditelje, rad na digitalnom nasilju (online nasilju) jer istraživanja pokazuju da je to domena koja raste i slabo je uočena. Grad je, uz to, osnažio Savjetovalište Luka Ritz kao ključnu instituciju za pružanje podrške školama, a ulaže se u širenje i prostornih i ljudskih kapaciteta“, kaže Kekin.
Postavlja se i pitanje suradnje u prevenciji maloljetničkog nasilja svih institucija u lancu, od škola, socijalne skrbi pa do policije. Kekin smatra da je nažalost, suradnja tih službi često fragmentirana. U praksi se događa da škole uoče problem, ali ga socijalna skrb ili policija ne prate dovoljno brzo ili sustavno.
„Moramo graditi snažne i neprobojne mreže kroz suradnju obrazovnog i zdravstvenog sustava te sustava socijalne skrbi, kako bismo na vrijeme prepoznali rizična ponašanja, intervenirali, prevenirali nasilje, osnažili i pravovremeno zaštitili žrtve, ali i pružili podršku djeci koja su počinila nasilje“, poručuje Kekin.
Građani Dubrave i Retkovca tvrde da se ne osjećaju sigurno nakon napada i zbog toga se brinu za sigurnost djece. Zabrinutost građana je potpuno razumljiva, kaže naša sugovornica. „Kada se nasilje dogodi u neposrednoj blizini, razumljivo je da se roditelji i djeca osjećaju nezaštićeno, nesigurno i zabrinuto. Sigurnost građana nije privilegija, već pravo.
I zato Zagreb i ulaže toliko u prevenciju međuvršnjačkog nasilja te u jačanje obrazovnog sustava, kao i u zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih. No doista je potrebno da ta tema postane prioritetna tema i nacionalnoj razini.
Dok imamo toliko porazne brojke u sektoru skrbi za mentalno zdravlje, dok nam sustav socijalne skrbi puca po šavovima, dok su, nažalost, razni oblici nasilja, poput nasilja nad ženama i nasilja nad drugim manjinskim skupinama, gotovo normalizirani, teško ćemo i s temom međuvršnjačkog nasilja naprijed“, kaže Kekin.
Vršnjačko nasilje veliki je problem današnjice (Foto ilustracija: Freepik)
Videonadzor ili prevencija
Dio roditelja je zatražio jači videonadzor i pojačanu sigurnost na školskim igralištima i drugim javnim prostorima gdje se okupljaju mladi. „Videonadzor može biti pomoćno sredstvo, ali ne smije biti glavni odgovor. Kamere same po sebi ne rješavaju uzrok nasilja – one samo bilježe posljedice. Umjesto da se oslanjamo isključivo na represiju, potrebno je ulagati u mlade, osim ovoga što sam do sada navela, u širem smislu potrebno je ulagati u suzbijanje siromaštva, u dostupne kulturne i sportske sadržaje za mlade, potrebno je raditi na denormalizaciji nasilja u našem društvu, na zaštiti najslabijih, žena, manjina…Dakle, da – sigurnost se mora osigurati, ali ključ je prevencija, a ne samo nadzor“, smatra Kekin.
Dodaje da fokus treba biti na dosljednoj primjeni postojećih mjera i na jačanju preventivnih programa. Zakon sam po sebi neće spriječiti nasilje ako se ne ulaže u psihološku podršku, socijalne službe i obrazovni sustav. Trebamo društvo koje će mladima ponuditi alternativu nasilju.
„Roditeljima i mladima poruka je da nasilje nikada ne smije ostati prešućeno. Moramo ih poticati da ga prijavljuju, da traže pomoć i podršku kad primijete problem – bilo u školi, obitelji ili zajednici. Samo ako progovorimo o nasilju i reagiramo na vrijeme, možemo ga spriječiti i stvoriti sigurnije okruženje za sve“, zaključuje Kekin.