Za nešto više od dva mjeseca održat će se lokalni izbori, pa će građani diljem zemlje birati načelnike, gradonačelnike, župane, vijećnike. Tako će i Zagrepčani birati novog gradonačelnika i zastupnike u Gradsku skupštinu.
Broj kandidata se povećava kako se izbori bliže, što znači da će kampanja biti zanimljiva. Jedan od kandidata je i Mislav Žagar i to kao nezavisni kandidat za gradonačelnika.
Svoju kandidaturu najavio je putem društvenih mreža, gdje aktivno komunicira s građanima i predstavlja svoje ideje za razvoj grada. Aktivan je politički već dugi niz godina, baš kao i u poduzetničkim vodama. Koja su mu omiljena mjesta u Zagrebu, gdje je odrastao i kako je bilo živjeti u Njemačkoj porazgovarali smo s Mislavom Žagarom.
Odrastanje na Opatovini i u Dugavama
Rođeni ste Zagrepčanin. U kojem ste kvartu odrasli i koliko se on do danas promijenio?
Rođen sam u Petrovoj bolnici, a prvih sedam godina života proveo sam na zagrebačkoj Opatovini, svega 100 metara od katedrale. Sa sedam godina preselio sam se u Dugave, gdje sam živio do svoje devetnaeste godine. Dugave su definitivno kvart koji je obilježio moje djetinjstvo i odrastanje. Strukturno se nije mnogo promijenio jer je već tada bio planski i kvalitetno izgrađen, ali me uvijek iznova iznenadi koliko je zazelenio u posljednjih 25 godina. Sjećam se kada su stabla tek bila posađena – tada su to bila mala drvca, a danas su to velika, prekrasna stabla koja daju sasvim novi dojam kvartu.
Koju ste osnovnu, a koju srednju školu završili i koje Vas uspomene vežu uz školovanje?
Osnovnu školu završio sam u Dugavama, u školi “Josip Kraš”, koja je tada bila najveća škola u Hrvatskoj, s čak 2850 učenika. Na to razdoblje vežu me najljepše uspomene jer su poslije škole igrališta i ulice bile prepune djece – lako smo okupljali ekipe za različite sportove i igre.
Nakon osnovne škole upisao sam Školu za zubne tehničare, a potom Stomatološki fakultet. Na trećoj godini studija, nakon smrti mog oca, koji je bio doktor stomatologije, odlučio sam napustiti taj fakultet jer me sve previše podsjećalo na njega. Nakon toga upisujem Fakultet prometnih znanosti, koji završavam u roku, a kasnije, nakon nekoliko godina pauze, upisujem i znanstveni magisterij iz aeroprometa, koji također uspješno završavam.
Politički analitičar o Tomaševiću uoči izbora: ‘Afera uvijek može utjecati’
Fakultet i vođenje kafića na Opatovini
Koliko Vam je važno bilo fakultetsko obrazovanje?
Ne bih rekao da mi je fakultetsko obrazovanje presudno pomoglo u životu. Lijepo je imati diplomu, ali u današnje doba digitalne tehnologije i umjetne inteligencije mislim da postoji mnogo korisnijih znanja koja se mogu steći i praktično primijeniti u svakodnevnom životu.
Jedno ste vrijeme bili vlasnik kafića na Opatovini. Koliko Vam je bilo teško voditi kafić?
Da, nakon očeve smrti preuzeo sam bistro “Sakristan”, koji je tada bio jedan od najpopularnijih lokala u Zagrebu. Nakon nekoliko godina, u istoj ulici otvorio sam i drugi kafić, nazvan “Mali Sakristan”. Uživao sam u vođenju tih lokala, ali bila su to druga vremena – ugostiteljstvo je tada imalo svoj posebni šarm i dinamiku.
Zašto ste otišli u Njemačku?
U Njemačku sam otišao na nagovor bivše supruge, njezina majka već je tamo živjela, pa smo odlučili vidjeti kako je živjeti u inozemstvu. To smatram najvećom pogreškom u svom životu. Kad dobijem priliku odlučivati o budućnosti Zagreba, posebno ću se posvetiti stvaranju uvjeta koji će mladima omogućiti kvalitetan život ovdje, kako im ne bi ni palo na pamet napustiti grad.
Na ovaj bi se grad i Zagreb mogao ugledati: Evo što sve pruža svojim građanima
Strpljenje jedna od najvažnijih osobina koje čovjek može usvojiti
Vaša sestrična je poznata voditeljica Nikolina Pišek. Koliko ste danas bliski?
Nikolina i ja odrasli smo na Opatovini, kuća do kuće, i do svoje osme godine bili smo nerazdvojni. Danas smo povremeno u kontaktu, ali zbog obostrano zauzetih rasporeda rijetko uspijemo pronaći vremena za druženje.
Gdje ste izlazili i koja su Vam bila omiljena mjesta za izlazak u Zagrebu?
U moje vrijeme Zagreb nije bio uspavana spavaonica kao danas – puno se izlazilo i družilo. Najviše sam volio odlaziti u Kulušić, a povremeno i u Saloon i Best.
Koji je najbolji savjet koji ste ikad dobili i tko Vam ga je dao?
Najbolji savjet dao mi je jedan profesor sa Stomatološkog fakulteta, koji mi je rekao: “Najveća čovjekova vrlina i moć je naučiti biti strpljiv. Sve što želiš postići moguće je, ali samo ako imaš strpljenja i ne očekuješ da će se dogoditi odmah i preko noći. Za sve dobre stvari potrebno je vrijeme.” Danas, kada svi žele rezultate odmah i sada, većina ljudi odustane čim ne dobiju instant uspjeh. Zato smatram da je strpljenje jedna od najvažnijih osobina koje čovjek može usvojiti.
Dinamo kao strast od malih nogu
Za koje klubove navijate i je li Vam sport važan u životu?
Navijam za Dinamo, kao klinac iz Dugava proveo sam mnoge utakmice na stadionu, bodreći svoj klub.
Kako provodite vrijeme kada želite pobjeći od svakodnevice?
Najviše volim šetnje po Sljemenu, priroda mi je najbolji način za opuštanje. Budući da živim u Gračanima, podno Sljemena, često koristim priliku da provodim vrijeme u šumi, daleko od gradske vreve.
